VIKARNI EPISKOP JOVAN, DISELDORF, NOVOSTI

Badnji dan u Diseldorfu

Proslava najradosnijeg hrišćanskog praznika Rođenja Hristovog u Diseldorfu počela je Svetom arhijerejskom Liturgijom na Badnji dan, 06. januara 2023. u Sabornom hramu Svetoga Save. Praznična bogosluženja dnevnog bogoslužbenog kruga služena su tokom celog dana. Episkop humski Jovan, kao starešina hrama i vikar Episkopa Grigorija, pozdravljao je verni narod besedama nakon svakog bogosluženja, čestitajući im praznik Rođenja Bogomladenca Hrista. Nakon večernje službe organizovano je tradicionalno nalaganje badnjaka u porti hrama. Tokom Badnjeg dana mnoštvo naroda, u periodu od ranih jutarnjih pa sve do kasnih večernjih časova, posetilo je Saborni hram Svetoga Save.

Liturgijska beseda Episkopa Jovana na Badnji dan:

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, mi smo se sabrali danas na ovom mestu zahvaljujući tome što je za čoveka i čovečanstvo najveći dar i blagodat izlivena kroz Gospoda Isusa Hrista na Njegovu Svetu Crkvu. Mi smo se danas sabrali na ovom svetom mestu zato što za Boga ne postoji ništa veće, vrednije i značajnije od čoveka. I kada kažemo čoveka onda mislimo na svakoga čoveka, na svakog od nas, nema za Boga ništa važnije od nas kao pojedinaca i On se sa svakim od nas identifikuje. Od novorođenčeta kao što je On bio, do onih koji nemaju krov nad glavom kao što ga On nije imao, preko onih kojih spavaju po pećinama, pustinjama, stajama, štalama, jer je On već kao Novorođenče u njima spavao, dalje preko onih koje nepravedno gone, pa sve do onih koji poste, koji se podvizavaju i oskudevaju na svaki način. On se identifikuje i sa onima koje nepravedno biju i žele im smrt. Identifikuje se i sa onima koji se u izobilju raduju i kojima većina života prolazi u radosti i blagostanju, ali se sa svima nama identifikuje da bismo se mi poistovetili sa Ocem, Sinom i Duhom Svetim – Bogom. Sa Njim se poistovećujemo onda kada se poistovećujemo sa Božanskom ljubavi koja je suština Božanskog postojanja. Svi mi koji živimo smo upućeni jedni na druge i Gospod nam ljubav daje kao blagodatni dar i kao izvor života bez koga ne možemo da živimo na ovom svetu a pogotovo, što je još važnije, ne možemo da živimo u večnosti. Kada mi kao hrišćani kažemo da kada vidimo dugog čoveka, mi vidimo samoga Hrista, to nije prosto floskula ili dosetka, to je ono na čemu počiva naša hrišćanska Crkva i njena tradicija već dve hiljade godina. To je ona istina na osnovu koje ljudi dolaze preko bogopoznanja. Do bogopoznanja i do istinskog spoznanja tajne Hrista, tajne Njegovog spasenja i izbavljenja, ne može se ni na koji drugi način doći osim kroz ljubav prema bližnjem. Zato je ovaj praznik tako strašan i velik što nam Gospod Isus Hristos svojim ovaploćenjem pokazuje do koje mere se On unižava pred svima nama i za sve nas i služi nam tako Svojim primerom da se i mi poistovetimo sa Njegovom ljubavi, da Ga volimo, da i nama daruje taj blagodatni dar ljubavi, da bismo se mi smirili jedni pred drugima na ovaj Sveti i Božiji praznik. Zato se, u našem narodu, o Božiću ljudi međusobno pozdravljaju rečima mir Božiji, Hristos se Rodi, oni koji su zavađeni –  mire se, oni koji imaju nešto protiv nekoga – praštaju, da bi proslavili praznik Hristovog Rođenja u miru i ljubavi jedni sa drugima, ne zato što je to Božanska zapovest, što i jeste, ali ne samo zato da bi se neka zapovest formalno izvršila i ispunila nego zato što se na taj način čoveku vraća njegovo prvobitno dostojanstvo. Onda kada čovek povrati poverenje u druge ljude, kada je sposoban da voli druge ljude, onda može da iskustvuje blagodatni Božiji dar svoga povratka i približavanja prvobitnom dostojanstvu, dostojanstvu neograničenog čovekovog i ljudskog rasta u Hristu. Neka bi nam Gospod dao, blagodaću Bogomladenca Hrista Koji se rađa i Koji je sišao u svet da nas sve prigrli, zagrli i da nas hrani Svojim Telom i Svojom Krvlju kao najboljim mogućim Sredstvima našeg spasenja i najboljom mogućom Hranom. Neka bi Gospod dao da se i danas u miru i ljubavi, praštajući jedni drugima i celom svetu, pričestimo Njegovim Životvornim Tajnama kako bi u naša srca i naše duše sišao Božanski mir i kako bismo taj Božanski mir mogli i mi da prenesemo na druge ljude i da im posvedočimo da smo i mi danas bili u Vitlejemu, da smo spoznali Novorođenog Hrista Koji se pred svima nama ponizio i da nas je činjenica Njegovog rođenja među nama toliko razgalila i da nas ništa ne može vratiti na to mesto na kome smo bili prije toga spoznanja. Takvo novo spoznanje, novi početak u našem životu jeste naš preobražaj i naše suštinsko i autentično pokajanje. Neka bi nam Gospod dao takvo pokajanje na spasenje svih nas i na večni život, amin.