VIKARNI EPISKOP JOVAN, DISELDORF, EPISKOP GRIGORIJE, NOVOSTI

Beseda Episkopa Jovana – nedelja 24. po Duhovima – Diseldorf

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, u ovom periodu godine mi se polako približavamo Svetom Roždestvu Gospodnjem. Čuli smo danas kako nas apostol Pavle opominje, podučava i hrabri da više nismo stranci, nego da smo domaći Božiji, da nismo oni koji su udaljeni od Boga, nego je Bog blagoizvoleo da postane jedan od nas. Uvek je na ikonostasu sa desne strane izobražen Gospod Isus Hristos a sa leve strane Njegova Prečista Majka, koja je Njega, kao i svaka druga majka koja drži svoje dete, držala u naručju, gajila, dojila. Iz toga vidimo kako je Bog odlučio da, iako je Sin Božiji i u večnosti prebiva sa Ocem i Duhom Svetim, postane jedan od nas, da postane malo dete, da se rodi skromno u pećini, kako bi postao svima nama blizak i kako bi proživeo u svom životu živote svih ljudi i kako bi  živeći i propovedajući na zemlji sve ljude ohrabrivao, isceljvao i na taj način, delom i rečima, propovedao buduće Carstvo Božije koje dolazi, a radi kojeg smo se i mi danas sabrali. Buduće Carstvo Božije jeste Carstvo Gospoda Isusa Hrista u kom će biti prevaziđene sve poteškoće i svi nedostaci i sve ono što bilo koga od nas muči, tišti i što ne dâ da se punoća ljudskosti u radosti razvije i napreduje.

Jedan od običaja koji je postojao u jevrejskom narodu jeste da se žena smatra nečistom u određene dane. Iz današnjeg Jevanđelja vidimo kako se žena, koja je bolovala dugo godina od tečenja krvi, dotakla Hrista i iscelila se. Hristos je nije prezreo zbog toga što Ga se ona u takvom stanju dotakla. Iz ovog primera možemo da vidimo da Gospod Isus Hristos nije smatrao tu ženu nečistom kao što su smatrali njihovi savremenici nego ju je iscelio i sve nas poučio da su svi
ljudi, sve žene u svako doba dobrodošle da priđu Hristu, da uđu u crkvu, da dođu na mesto na kom se u ime Gospodnje sabiramo. Isus Hristos, draga braćo i sestre, u ovoj priči nije samo iscelio bolesnu ženu nego i podigao iz mrtvih Jairovu ćerku. Iako živimo na zemlji koju su biblijski pisci nazvali Dolinom plača, mi imamo nadu da će Gospod sve naše muke, patnje, bolesti koje na kraju rezultiraju smrću biti prevaziđene Hristovim Drugim i slavnim Dolaskom i Vaskrsenjem svih i svega iz mrtvih. Zato sam danas blagodaran Bogu što smo se u velikom broju sabrali da se pričestimo prečistim i životvornim Tajnama Gospodnjim, da ispunimo Njegovu zapovest da jedemo od jednog hleba i pijemo iz jedne čaše dok On ponovo ne dođe.

Važno ja napomenuti da je postalo uobičajeno da se ljudi redovnije pričešćuju tokom višednevnih postova. Ne treba da izgubimo iz vida da mi treba svagda da se sabiramo kao Narod Božiji, zajednica, bez obzira na to da li je post ili ne. Ne bi trebalo, draga braćo i sestre, da se kao pojedinci pričešćujemo nekoliko puta tokom godine, nego bi trebalo da Svetu Evharistiju svi zajedno slavimo kao i ostala slavlja u našem životu. Mi ne odlazimo na neku svečanost ili slavlje samo zato što mi to želimo nego i zato što smo na to slavlje pozvani. Na ovo slavlje, na ovu gozbu koju priređuje sam Gospod Isus Hristos pozvani smo svagda, kada god se služi Sveta Liturgija da se pričestimo svi kao Narod Božiji.

Neka bi Gospod dao da se naša navika pričešćivanja i sabiranja ustali i da svi rastemo kao Crkva i kao Narod Božiji, da se prema rečima Svetoga apostola Pavla izgrađujemo svi u jedan hram Tela Hristovog kako bismo međusobnom ljubavlju jednih prema drugima poznavali istinu Božanskog otkrivenja i uzrastali u tajni Hristovog Vaskrsenja svagda i u vekove amin.