VIKARNI EPISKOP JOVAN, ESEN, NOVOSTI

Beseda Episkopa Jovana o ljubavi prema svima kao zalogu budućeg carstva Božijeg – Esen

U nedelju pred praznik Bogojavljenja, 15. januara 2023. godine vernici Crkvene opštine Esen proslavili su svoju hramovnu slave Svetoga prvomučenika i arhiđakona Stefana. Liturgijsko sabranje predvodio je vikarni Episkop humski g. Jovan uz sasluženje sveštenstva Eparhije. Besedu na Sveto Jevanđelje proizneo je Vladika Jovan. Nakon bogosluženja u prostorijama crkvenog centra u Esenu najmlađi članovu KUD-a Esen i dečije sekcije  ,,Pozorištance“ priredili su za sve prisutne nastup u duhu praznika.

Beseda Episkopa Jovana:

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Kada god se saberemo na Svetoj Liturgiji, mi pored praznika kojeg toga dana slavimo, uvek proslavljamo i Hristovo vaskrsenje. Danas proslavljamo i vašeg patrona i zaštitnika Svetoga prvomučenika i arhiđakona Stefana, koji je jedan od najranijih hrišćanskih svedoka Hristovog vaskrsenja, položivši svoj život radi ispovedanja vere u Hrista. Kao što znate Gospod Isus Hristos se rodio u jevrejskom narodu, u narodu koji je pre Hristovog ovaploćenja imao dugačku tradiciju odnosa sa Bogom i saveza sa Bogom koji je posvedočen u starozavetnim spisima i kojeg Jevreji i dan danas čuvaju kao predanje svojih otaca. Gospod Isus Hristos je došao, kako On kaže na jednom mestu, ne da ukine zakon i proroke nego da ih ispuni. Njegovo ispunjavanje zakona i proroka predstavlja novu, drugačiju i neobičnu dimenziju za sve ljude. Naročito je to bilo nešto novo za ondašnje Jevreje. Kako to da Bog Koji je govorio Duhom Svetim kroz proroke, Onaj Koji je vodio jevrejski narod kroz istoriju, izveo ih iz Egipta, sklopio savez sa praocem Avraamom i sa drugim ocima i tako postao Bog Avraama, Isaka i Jakova, Bog Davida i Solomona, kako to da Onaj Koji ne živi u rukotvorenim hramovima, da se pojavi među Jevrejima i uopšte u celom svetu kao čovek, kao jedan od nas? Kako to da se On rodi kao Novorođenče i da Sebe, iako je Večni Bog, podvrgne svemu onome što je karakteristično za ljudsku prirodu, osim onoga što je karakteristično za palu ljudsku prirodu a to je greh. Gospod se podvrgava svemu onome što je za nas spasonosno i što je neophodno kako bi nama ljudima obezbedio da dođemo do dostojanstva i slave Božanstva. Ta neshvatljivost, ta nepojmljivost, to veličanstvo Njegovog silaska među nas, Njegovog ovaploćenja kao čoveka, jer nešto što je ljudskom umu nepojmljivo i neshvatljivo možemo pre da prihvatimo verom, koja nam je od Boga otkrivena, i našim srcima nego što možemo to racionalno da razumemo. Sveti Stefan prvomučenik i arhiđakon je na osnovu svoga iskustva i crkvenog iskustva i na osnovu prosvetljenja svoga uma Duhom Svetim, pokušao svojim sunarodnicima, ali i svima nama do dana današnjeg, ukratko da saopšti istinu Hrista i Njegovog otkrivenja. Kako je Gospod Isus Hristos Taj o Kome su govorili svi starozavetni proroci, da je On obećani Mesija, da je On potomak Davida, da je On Pravi, Jedini i Istinski Predstavnik istinske vere koju nam je praotac Avraam ostavio u nasleđe. Jevreji onoga vremena su smatrali da objava Hrista i Hristovog Jevanđelja predstavlja opasnost za njihovu veru, veru njihovih otaca, za njihov identitet i optužili su Stefana kako je on tvrdio kako će Gospod Isus Hristos razoriti jevrejsko predanje, jevrejske običaje i sve ono što je postojalo vekovima i jevrejskom narodu. Žargonski rečeno oni su Hrista optužili za novotarstvo. Stefan je svoju veru u Gospoda Isusa Hrista ispovedao do smrti i to je njegove sunarodnike razjarilo tako da su ga oni kamenovali. Ljubav koju nam Gospod daruje, ljubav koja je autentična, ljubav koja ne predstavlja samo neku vrstu sentimentalnog osećaja i odnosa prema drugim ljudima je bila ta koja je postala sama suština i podloga Stefanovog bića, i njegovo postojanje i njegovo biće i njegova vera postali su neodvojivi od života Vaskrslog Gospoda Isusa Hrista. Zato se Stefan, dok ga njegovi neprijatelji kameniju puni mržnje i bez mogućnosti da bilo šta čuju ili racionalno sagledaju, u stanju ostrašćenosti mase, moli Bogu i moli Ga da im ovo ne uzme za greh, jer oni ne znaju šta čine. Ove reči nas podsećaju na Hristove reči sa krsta, kada se Hristos moli Bogu Ocu da ne uzme sa greh onima koji su Ga raspeli, jer oni zapravo ne znaju šta rade. Te reči treba da budu svima nama u životu smernica da sa ljubavlju odnosimo prema svim ljudima koje nam Gospod stavi na put i prema onima za koje nam se čini da su naši neprijatelji i kada ljudi za nas govore zlo i kada nas ogovaraju i kada čine svakojake ružne i rđave stvari protiv nas, trebalo bi da se pomolimo Bogu da nam Gospod da snage da se za te ljude iskreno pomolimo i da im iz srca oprostimo, jer oni kada to rade ne znaju šta čine i ne znaju šta rade. Ljudi kada čine zlo su daleko odmaknuti od onog dobrobića za koje nas je Bog stvorio i sami umanjuju svoje dostojanstvo i unižavaju sami sebe bez mogućnosti uvida da stanje u kome se nalaze nije stanje dostojno čoveka. Neka bi nam Gospod dao, molitvama Svetoga prvomučenika i arhiđakona Stefana, patrona ove parohije i ove svete zajednice da imamo istinsku i nepatvorenu ljubav prema svima, da nikada ne zaboravimo da je izuzetno važno da se sabiramo na Svetu evharistiju, da se pričešćujemo presvetim i životvornim Tajnama Tela i Krvi Hristove, jer nam se tada kao zajednici sabranoj oko Hrista javlja i otkriva Vaskrsli Hristos u međusobnoj ljubavi. Sve dok ne postoji u jednoj zajednici međusobna ljubav i jednodušnost među svim njenim članovima, ne možemo da iskustvujemo ljubav koja nam se Bogom otkriva i koja nas obasjava Hristovim vaskrsenjem. Neka bi nam Gospod dao snagu, čistotu i iskrenost vere i ljubavi da bismo spoznali Hristovo vaskrsenje i da bismo u svakom od braće i sestara koje srećemo spoznali Vaskrslog Hrista, što je preduslov i zalog za večni i blaženi život među svima Svetima, amin.