VIKARNI EPISKOP JOVAN, DISELDORF, NOVOSTI

Beseda Episkopa Jovana u Nedelju 21. po Duhovima – Diseldorf

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Mesto na kome smo se sabrali jeste mesto, u ovom svetu i na ovom svetu koji delimo sa svim narodima i sa svim ljudima, ima određenu adresu u Diseldorfu, sa druge strane ovo mesto na kome smo se danas sabrali pored zemaljske adrese ima i drugu adresu a to je adresa budućeg carstva Božijeg i kada god dolazimo na ovu adresu, mi dolazimo i kucamo na vrata carstva Božijeg i Gospod nam ta vrata otvara, otvara ih širom, otvara ih u onoj meri u kojoj su naša srca kadra da se otvore za istine budućeg carstva Božijeg. Zato se i dan danas koristi reč parohija koja potiče od grčke reči paroikia a to znači jedna kuća pored jedne druge kuće. Ova naša kuća je kuća koja je u prolazu u odnosu na istinu budućeg carstva Božijeg koje dolazi. Zato smo mi, koji se ovde sabiramo,ti koji znamo i verujemo da kroz ovaj svet prolazimo i idemo ka budućem carstvu Božijem a ovo je na zemlji ta adresa budućeg carstva Božijeg i otkrivenja istine, kakvu nam je Gospod Isus Hristos ostavio i kakvu su nam sveti apostoli preneli i posle njih sveti oci i Crkva Božija do danas čuva. U tom Svetom predanju vrhunac našeg sabranja i otkrivenja Božijeg na ovom svetom mestu jeste Sveta evharistija. Bog koji večno postoji, koji je Vanvremen, zbog svoje ljubavi prema čoveku i prema svetu, šalje svoga Jedinorodnoga Sina Gospoda našeg Isusa Hrista koji se ovaplotio od Prisnodjeve Marije i Duha Svetoga i postao čovek. To čudo Božijeg očovečenja jeste zapravo ono čime počinje naše spasenje, jer sve ono što je slabo, što je propadljivo, što je smrtno, što je bolesno, što je stradalno, Gospod, iako Bezgrešan, nije morao da strada i po svojoj dobroj volji uzeo na Sebe sve ono što je ljudsko i čovečansko da bi nama darovao sve ono što je božansko. U tom svom darivanju, posle svoga ovozemaljskog života, On svoje učenike i apostole saziva na jednu večeru, na Tajnu večeru, poslednju večeru, odnosno, mogli bismo reći iz našeg crkvenog iskustva, da ih poziva na večeru budućeg carstva Božijeg. Na toj večeri koja je bila i pashalna, uzima hleb na početku večere i vino, blagosilja ih, osvećuje blagodaću Duha Svetoga i daje im hleb i vino kao Svoje Telo i Svoju Krv. Kako može hleb da postane Telo Gospodnje ili vino Gospodnja Krv? Draga braćo i sestre, naš biološki sastav je takav da mi u svojim telima sadržimo veliki broj različitih elemenata od kojih je sastavljena i cela priroda u kojoj živimo i da bismo se održavali u životu mi uzimamo energiju spolja, iz prirode, kroz hranu i piće. U našem svakodnevnom životu kada jedemo hleb, on se zapravo kroz metabolizam pretvara u našu krv a onda kroz krv ide kroz celo telo i postaje hrana svim ljudima. Dakle, hleb i vino kada ih koristimo u svakodnevnom životu, postaju kroz naš metabolizma naše telo i naša krv. U Svetoj tajni evharistije, ne kroz ljudski metabolizam nego nailaskom blagodati Duha Svetoga ove Svete, prečiste i životvorne tajne Tela i Krvi Gospodnje postaju Istinsko Telo i Istinska Gospodnja Krv a da pri tome ne prestaju da istovremeno budu i hleb i vino. Ova velika tajna je takva da je mi iskustvujemo u onoj meri u kojoj su naša srca spremna, da se prepustimo istini budućeg carstva Božijeg, da oprostimo drugim ljudima i da oprostimo i sebi i da idemo tim putem na koji nas je Gospod pozvao, priređujući za nas ovu Svetu i sveštenu trpezu, naš Gospod Isus Hristos i Sveta Crkva, hrane nas pre hrane pričešća Tela i Krvi Gospodnje, Gospodnjom rečju koja nas pročišćuje i priprema za ovu najsvetiju tajnu. Čuli smo u današnjem Jevanđelju, u paraboli, kako Gospod govori o budućem carstvu Božijem i onima koji u njemu učestvuju i spasavaju se. Na primeru sejača koji seje seme i mesto odakle Gospod govori narodu je bilo takvo da su ispred njih mogle da se vide različite podloge na koje seme može da padne i prema tome Gospod je sa tim različitim podlogama na koje seme pada uporedio i različite vrste ili kategorije vernika. One na čija srca reč Božija padne ali ako da je pala pored puta biva zgažena i ptice je pozobaju i nema priliku da nikne. Drugo seme koje pada, pada tamo gde je malo zemlje, gde je plitka zemlja i sa obzirom na to vrlo brzo nikne ali se veoma brzo i osuši, to su oni, kaže Gospod, koji se oduševe Božijom rečju ali čim naiđu neka iskušenja oni otpadnu od vere. Treći su oni koji predstavljaju ljude čiju veru poput korova zaguše bogatstva i brige ovoga sveta i njihova težnja da uživaju u dobrima ovoga sveta, dakle to su oni koji žele da njihova jedina adresa bude ovozemaljska adresa, na kojoj žive, na kojoj mogu da eksploatišu sve moguće resurse koji im padnu pod ruku radi sopstvenog uživanja ali se na taj način odvajaju od budućeg carstva Božijeg u koje smo svi pozvani. I konačno oni poslednji su oni čije je srce takvo da se može uporediti sa najplodnijom zemljom na koju pada seme božanske reči i donosi stostruki rod. Gospod kaže ko ima uši da čuje, neka čuje a to, draga braćo i sestre, znači ko ima dobru volju i želju da otvori svoje srce za istinu koju nam Gospod govori neka sluša i neka čuje. Kada učenici pitaju Gospoda šta znači ta priča, On ima kaže da je njima dato da poznaju istine carstva Božijeg a drugima je dato da čuju i ne razumeju i da gledaju i bez obzira na to što imaju vid očiju, ipak ne vide tu istinu i tajnu budućeg carstva Božijeg. Ti koji gledaju a ne vide i slušajući ne čuju, nisu oni koje je Gospod onemogućio da imaju takvo iskustvo nego su to oni koje zapravo ta reč ne interesuje, a Gospodnji učenici i ostali sledbenici kada su čuli ovu Gospodnju priču, oni su mu prišli i pitali da im to razjasni. Mi smo, draga braćo i sestre, pozvani da skrušeno i smireno otvorenog srca sa ljubavlju prema svim ljudima i celom svetu vazda i iznova prilazimo Gospodu i da ga u svojim molitvama molimo da nam u svakodnevnom životu razjasni, rastumači i rasvetli istine budućeg carstva Božijeg kako bismo se u našem životu i u ovome veku vladali i živeli kao oni koji žive na novoj adresi, na adresi budućeg carstva Božijeg, jer nam to omogućuje Gospodnja ljubav i blagodat koju smo dobili svim onim što Gospod za nas čini, što je činio i što će činiti. Neka bi Gospod dao da se danas pričestimo Njegovim Prečistim i Životvornim tajnama na spasenja svih nas i na spasenje celoga sveta, amin.