VIKARNI EPISKOP JOVAN, DISELDORF, NOVOSTI

Beseda Vladike Jovana na Teodorovu subotu

U subotu, 4. marta 2023. godine u Diseldorfu, na Teodorovu subotu Svetu arhijerejsku Liturgiju služio je Njegovo Preosveštenstvo Vladika humski Jovan, vikarni Episkop Vladike Grigorija, uz sasluženje sveštenstva hrama Svetoga Save.

Beseda Vladike Jovana na Teodorovu subotu:

Draga braćo i sestre, mi smo se danas sabrali na prvu subotu Velikoga posta, koja se zove Teodorova subota, ne zbog naše dobrote i naših zasluga, nego zato što nam Gospodnja milost to omogućuje. Niti zbog toga što smo bilo šta dobro učinili, čime bismo mogli Gospodnju neizmernu milost da zaslužimo, nego samo zato što su Njegova milost i ljubav neizmerni, ne zato što smo na bilo koji način mogli da se uspemo sami od sebe na nebesa i da Ga tamo sretnemo, nego zato što je On ostao sličan nama i sišao među nas, propovedao nam i govorio nam i omogućio ne samo Njegovim savremenicima, nego i nama danas da Ga dotaknemo i da se Njime pričestimo, da kroz pričešće svetim i životvornim tajnama postanemo jedno sa Njim i da se u potpunosti sa Njim poistovetimo. Na taj način On nam u ove dane Velikoga posta daje utehu i nadu na Vaskrsenje i život večni, daje nam snage da se izborimo sa glađu, sa prolaznošću, sa iskušenjima prema drugim ljudima, sa našim pomislima i sa težnjama našeg srca i sa svim onim na šta smo navikli usled naše inertnosti i naše nedovoljne snage i volje da se ka Njemu uspinjemo. I ove subote čitamo Sveto Jevanđelje, koje nas između ostalog opominje i na to da nije čovek radi subote, nego je subota radi čoveka, da nisu ni subota ni post nešto čemu čovek treba da služi kao takvima, nego nam je Gospod u Starom Zavetu dao i subotu, u Novom Zavetu Samoga Sebe, svoju ljubav, svoje životvorno telo, svoju životvornu krv, dao nam je i post kao sredstvo i puteve našeg isceljenja. On nam je sve to dao, ne zato da bismo sve pretvorili u nekakv zakon, na osnovu kojeg bismo sudili sebi ili drugima, nego nam je sve to dao kako bi naša srca omekšala i raskajala se, kako bismo imali prema drugim ljudima i prema svetu u kome živimo više ljubavi, kako bismo bili otvoreniji i milostiviji i kako bismo u našim srcima napravili više mesta za našeg dragog i milog Gospoda, koji sve čini da nas spase. Kada se dogodi da za Njega imamo u srcima mesta, onda ćemo imati više mesta i za drugog čoveka, za našeg bližnjeg i neće se više nikada desiti da bilo šta što se tiče verskih pravila i zakona, pretpostavimo jedni drugima, kao što se desilo Jevrejima kada je Gospod iscelio čoveka koji je imao suhu ruku u sinagogi u subotu, Neka bi Gospod dao da Njegova milost ispuni naša srca i da ništa nikada ne pretpostavljamo ljubavi, ljubavi prema Gospodu, što uvek znači ljubav prema bližnjima. Jer, ljubav prema bližnjima se ogleda, ostvaruje i potvrđuje našom ljubavlju prema Gospodu Isusu Hristu, koji se za nas u crkvi uvek projavljuje kao jedno telo, kao onaj Koji nam se daje ljubavlju i kroz ljubav mnogih koju su sabrani u ime Njegovo na ovom svetom mestu božanstvenog sabranja, kako bismo okusili i videli da je blag Gospod i kako bismo jedni druge doživljavali kao jedno Gospodnje telo. Samo onda kada jedni druge doživljvamo tako i kao što se brinemo uredno o udovima i delovima naših tela, tako ćemo biti milostivi i imaćemo ljubavi jedni prema drugima, u vekove vekova, amin!