EPISKOP GRIGORIJE, NOVOSTI, HANOVER

Besjeda Episkopa Grigorija – Četvrta nedjelja Velikoga posta – Hanover

Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfa i njemačke služio je Svetu arhijerejsku Liturgiju u nedjelju 26. marta 2023. godine u hramu Svetoga Save u Hanoveru. U molitvenom prisustvu vjernog naroda Episkopu su sasluživali sveštenici hram.

Jevanđeoska besjeda Vladike Grigorija:

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, danas smo čuli u ovom Jevanđelju jednu čudesnu riječ, jednu čudesnu molitvu koja nam se može učiniti nelogičnom, jednu molitvu koja je pomogla onome koji je bio u velikoj nevolji. Ta molitva glasi vjerujem Gospode, pomozi mome nevjerju. Zamislite braćo i sestre, oca kome se dijete suši pred očima, koga duh zao baca u vatru i koje, pred očevim očima, jednostavno umire. On je čuo da je došao Učitelja Koji pomaže ljudima. Nije znao da je to Sin Božiji, nije znao da je to Hristos, samo je znao da je On jedan od učitelja koji mogu da budu ljekari, jer se čulo da je mnoge već iscjelio. Čovjek mu priča svoju muku i dovodi svoga sina koji pada i baca se čim je vidio Hrista, i moli Ga da mu pomogne. Hristos mu kaže ako možeš vjerovati, sve je moguće onome koji vjeruje, i ovaj čovjek tada kaže čudesnu i nezaboravnu rečenicu vjerujem Gospode, pomozi mome nevjerju. Braćo i sestre, šta se ovjde dogodilo? Došao je čovjek pred Boga, došao je čovjek pred Hrista, došao je čovjek sa svim svojim predrasudama, sa predrasudama i o samoj vjeri, predrasudama o Bogu, da je Bog neki zakonik, Koji će nas, ako mi ne ispunimo sve po zakonu, kazniti, spaliti, osuditi i uništiti. Tako vjeruju oni koji misle da smo mi u odnosu na Boga robovi. Drugi ljudi vjeruju u razne koncepte, npr. ako ja činim dobra djela, ako postim, ako se molim, ako dajem prilog onda će Bog meni uzvratiti. Takvi se u Jevanđelju zovu najamnici, oni su trgovci. Kao da je Bog nama nešto dužan i kao da Ga mi možemo nečim ucjeniti. Dakle, imamo ljude koji su od sebe načinili robove i najamnike. Treća grupa su oni ljudi koji kada dođu pred lice Božije shvate jednu prostu stvar da je On Otac a mi sinovi ili kćeri. Pred Bogom nema podjele na muško i žensko. Sin od Oca može da zaište i ono što ne zaslužuje. Sin nije rob, sin ili kćer su nasljednici a ne robovi. Ovaj čovjek koji je došao sa predrasudama roba i sa predrasudama najamnika odjednom je pred sobom vidio Onoga Koji ga gleda kao sina i zato je mogao da kaže vjerujem Gospode, pomozi mome nevjerju. Vjerujem Tebi a po konceptima koje znam, po konceptima Staroga zavjeta, rimskoga zakona, po svim ostalim konceptima ja više ne vjerujem. Ja po tim konceptima ne mogu da izliječim i spasem svoga sina. Zato on kaže vjerujem Gospode, pomozi mome nevjerju. Braćo i sestre, i vi i ja vrlo često upadamo u pomenute koncepte roba, najamnika, vrlo često zaboravimo da smo sinovi Božiji i kćeri Božije. Njemu treba da pristupamo kao Ocu Koji zna za naše slabosti, kao Ocu Koji zna da mi nekada hoćemo i pokušavamo dobrim djelima da Ga potkupimo, kao da On ne zna našu dušu i naše srce ali Otac od nas hoće samo jedno, da Ga volimo kao što sin ili kćer voli svoga oca i da sa Njim na taj način razgovaramo. Da Mu kažemo Oče, šta da Ti objašnjavam ko sam ja kada Ti to znaš bolje od mene, Oče, nemam ništa da ti dam, jer Ti sve imaš ali Oče, ja tebe volim a što je najvažnije znam da Ti voliš mene i zato Ti pristupam sa ljubavlju, jer si Ti došao meni sa ljubavlju. Ti si poslao Sina Svoga u ovaj svijet, ne da bude strašni gospodar i car nego da bude brat, da bude sluga, da bude prijatelj, da bude iscjelitelj… Ljudi koji su imali koncept najamništa i ropstva kazali su za Sina Božijeg Ovaj iscjeljuje u subotu, On govori o vaskrsenju, dajte da Ga razapnemo, i razapnu Ga na krst. Zamislite šta On govori sa krsta Oče, oprosti im, jer ne znaju šta rade. On ne prestaje da nas voli, čak ni tada kada smo Ga razapeli na krstu, i mi opet, znajući sve to, mislimo da treba i možemo da budemo robovi i najamnici a On je radi nas grešnih i palih umro na krstu. Eto, braćo i sestre, kakvu vjeru treba da imamo. Ne vjeru koja je neka koncepcija nego ličnu vjeru. Kada dođemo pred Hrista i kada, kao danas ovdje, stojimo pred Hristom, ne stojimo ni pred kakvom koncepcijom nego pred živim Bogom i samo treba da kažemo Oče, vjerujem, pomozi i oslobodi me od svih mojih predrasuda, od svih mojih vjerovanja koja u stvari to nisu nego su puka trgovina. Zato braćo i sestre, danas oslobodimo naša srca kao što je Gospod oslobodio onoga dječaka koga je mučio duh nečisti. I da se tako umireni osjetimo, dodirnuti rukom Gospodnjom i da nas On podigne iz naših grijehova i da budemo zdravi, amin Bože daj.