U petak, 7. aprila 2023. godine, na praznik Blagovjesti, Njegovo Preosveštenstvo Episkop Diseldorfa i Njemačke služio je Svetu arhijerejsku Liturgiju u hramu Prepodobne majke Paraskeve u Karlsrueu. Tom prilikom Vladika Grigorije u čin čteca rukoproizveo je Miloša i Vuka.
Praznična besjeda Vladika Grigorija:
Raduj se Blagodatna, Gospod je sa Tobom. Kakav je ovo pozdrav, braćo i sestre? Pozdrav arhanđela poslatog od Boga Majci Spasa Gospoda našeg Isusa Hrista. Braćo i sestre, danas slavimo Blagovijesti. Samo ime ovoga praznika trebalo bi da nas pobuđuje na radost. Da vidimo šta je to radost i kada smo mi to radosni i šta nam otkriva ovaj čudesni pozdrav za koji i sama Marija kaže kakav je ovo pozdrav. Raduj se Blagodatna, Gospod je sa Tobom. Kada smo mi to radosni, braćo i sestre? Sam pozdrav kaže – kada je Gospod sa nama! Ima li išta ljepše i ima li išta važnije za čovjeka na zemlji od radosti?! Mi mislimo ponekad kako je važno da smo uspješni, da smo bogati, da smo zdravi i ničeg od svega toga i u svemu tome nema lošeg ali čemu sve to ako nismo radosni?! Radost je nešto što naš život pretvara u raj, radost je toliko važna za naš život, bez radosti naš život bio bi neprestana tuga. Pogledajte, braćo i sestre, oko sebe i u sebi, pogledajte naprije sami sebe i uvjerimo se koliko puta dnevno tugujemo i koliko se radujemo. Uvijek su procenti na strani tuge i brige, uvijek su procenti u korist onoga što nam ne treba i što nam ne čini dobro. Kada bismo znali da se radujemo, bili bismo zdravi, kako fizički tako i psihički. Zašto se onda ne radujemo, zašto smo tužni, zašto se brinemo? Valjda zato što ne vjerujemo da je Gospod sa nama kao što je Marija povjerovala kada joj je rekao anđeo Gospod je sa tobom. Kao episkop, i sveštenik, i služitelj oltara i ja toliko puta dnevno zaboravim tu istinu, istinu da je Gospod sa nama. I vi ste danas došli u hram i izaći ćete iz hrama i nastavićete svoj život i opet će procenti biti na strani tuge, jer mi nažalost ne možemo da povjerujemo da je Gospod sa nama ali jeste, braćo i sestre, neprestano je tu sa nama, i nikuda i nikada ne odlazi od nas, samo je bitno da mi ne zatvorimo svoje srce za Njega, da ne zatvorimo svoje uši, svoje oči, svoju volju, svoj um, svoja osjećanja za Njega i da ne mislimo o tome u sebi ja sam grješan, ja sam prljav, nisam dostojan da je On tu, da je On sa mnom ali čitaj Jevanđelje i vidjećeš da je On i sa onima koji su takvi. Ima i druga strana kada čovjek kaže ja sam pravedan, ja sam pošten, je sam čestit, ja postim, ja se molim ali nije dovoljno, nikada nije dovoljno i opet se zbunimo i kažemo nije On tu a kada to kažemo neće Bog nama silom dokazivati svoje prisustvo pored nas i u nama. On hoće samo da mi osjetimo i da prihvatimo tu istinu da je On tu. On je sa Marijom bio cijeloga njenoga života, života koji nije bio bajka nego kao i životi svih nas. Pošla je da se porodi i neće niko da ih primi i nema gdje pa u pećinu ali kada je vidjela to dijete i kada je čula kako anđeli pjevaju, onda je vidjela da je Gospod sa njom i sa dijetetom. Idući kroz život, gledala je kako neki Njenog Sina i našeg Boga poštuju, pa se radovala, gledala je kako ga neki pljuju, pa je tugovala ali je uvjek znala da je Gospod sa Njom. Sve se završilo dramom, Ona je pod krstom stajala i ostala, Majka Božija gledala je kako joj raspinju Sina i pita, kako kaže crkveni pjesnik, zašto ti to ljudi čine Sine, jel zato što Si im oči otvarao, jel zato što si ih podizao kada su bili hromi, jel zato što si ih vaskrsavao ali nije odlazila od krsta, jer je znala da je Gospod sa Njom. Vjerovala je od prvog arhangelovog glasa do svoga posljednjeg izdisaja Njenog Sina na krstu, vjerovala je da je Gospod sa Njom. Zato je Ona kroz ovaj život išla tako mirno, tako snažno i tako spokojno. Zašto se mi uzbuđujemo, zašto se mi uznemiravamo, zašto se mi toliko brinemo i kada se toliko brinemo, braćo i sestre? Kada zaboravimo da je Gospod sa nama, da tu uvijek stoji pred vratima našeg srca i ne samo da stoji nego i kuca na ta vrata. Na nama je samo malo da odškrinemo i da kažemo dođi Gospode, Maran ata, dođi Gospode, useli se u nas i bude sa nama. Onda se mi uspokojavamo i smirujemo pred nedaćama, pred brigama, pred tugama, pred poniženjima, pred iskušenjima, pred izazovima, sve to podnosimo mirno, samo da vjerujemo da je Gospod sa nama. Eto, braćo i sestre, u čemu je tajna ličnosti Presvete Bogorodice. Zato je ona bila najmoćnija, zato je bila najhrabrija, zato je bila i najdostojanstvenija a kroz šta je prošla, a doživljela je, kako je rekao Sveti Simeon Bogoprimac, da joj mač probode dušu, da gleda kako kopljem probijaju rebra Njenog Sina i našeg Boga. Sve je to podnijela dostojanstveno i smireno samo zbog ovoga što je vjerovala da ju je sila Duha Svetoga osjenila, da je Gospod sa Njom. Zato i vi, braćo i sestre, i mi sveštenici naučimo se samo jednoj istini – da je Gospod sa nama, i šta god bude vi ćete to primati hrabro i dostojanstveno, izdržaćete sve i neće biti u vašem životu samo iskušenja nego će biti mnogo radosti. A ako ne znamo da je Gospod sa nama, onda će biti jedna strašna i nesrećna stvar, te i kada bude radost mi je nećemo vidjeti, i kada dođe radost mi je nećemo primjetiti, i kada dođe radost i kuca i stoji pred našim životima i pred vratima našega srca, mi ćemo biti zatvoreni od straha. Zato, braćo i sestre, od Presvete Bogorodice, od Jevanđelja treba da naučimo samo jedno ali najvažnije je otvoriti svoje srce i svoje biće za glas Božiji koji govori Ja sam sa tobom, otvoriti svoje biće za silu, dejstvo i blagodat Duha Svetoga, kome se danas zajedno sa Ocem i Sinom klanjamo i koga slavimo. I vi majke, i vi sestre, i vi djevojke i vi dječice mala i vi ljudi muškarci svi možete da se naučite od Presvete Bogorodice šta znači biti dostojanstven u ovom svijetu, šta znači biti hrabar, šta znači biti otvoren, šta znači biti pametan i kada to možemo biti – kada je Gospod sa nama a ako je Gospod sa nam onda ko će protiv nas. Zato, braćo i sestre, danas ovdje u crkvi otvorite ustave svoga bića, sve otvorite i ništa ne zatvarajte i samo čujete glas kojim govori Gospod je sa tobom, tebi govori isto i Mariji Bogorodici. Tebi govori Crkva, tebi govori Jevanđelje isto kao i Njoj samo čuj i odgovori isto kao i Ona Evo, sluškinje Gospodnje, evo sluge Gospodnjeg, neka mi bude po riječi Tvojoj. Amin.
