BESJEDE, EPISKOP GRIGORIJE, NOVOSTI

Besjeda Episkopa Grigorija na praznik Svetoga proroka Ilije na vrhu iznad Sutorine

Na ovaj divan i sveti praznik čujemo pjesmu koja glasi: ,,Vječnog spomena biće pravednik!“. Sveti prorok Ilija je prorok Staroga zavjeta i već je prošlo nekoliko hiljada godina od kada je on hodio zemljom. U Pismima zapisana je istinita riječ o njemu i ta riječ živi do današnjeg dana. 

Bio sam u Svetoj zemlji na mjestu na kome je Ilija poubijao Valove proroke, mjesto puno istorije i poruka. Kada kažemo da je Ilija pogubio lažne proroke lažnoga boga, onda to može da zvuči svirepo ali ako gledamo simbolički i slušamo Sveto Jevanđelje onda ćemo shvatiti da je najvažnije da pogubimo, uništimo idole oko sebe. 

Šta su to idoli? U današnjem Jevanđelju piše da takvih idola ima raznoraznih. Jedan od idola jeste naša nacija. Hristos pominje kako nijedan prorok nije priznat u postojbini svojoj, nastavljajući govor o tome kako je Ilija od svih udovica u Izrailju iscjelio jednu koja nije pripadala jevrejskom narodu i da je Jelisej iscjelio onog koji nije pripadao Izrailjcima. Jedan od idola, draga braćo i sestre, jeste naš nacionalizam. To nikako ne možemo da shvatimo jer uvijek mislimo kako smo mi bolji od drugih. 

Prorok Ilija nije tako sagledavao i kritikovao druge, on je bio prorok i pravednik koji je štitio slabe od bezbožnog cara i bezbožne carice koji su mnogim ljudima činili nepravdu i tako je počeo progon pravednog Ilije koji se sklonio u planinu. Više puta prorok Ilija morao je da bježi, današnjim riječnikom rečeno kao disident, na pusta mjesta gdje ne bijaše nikoga od ljudi, ali Bog bijaše sa njim. Nekada ga je posjećivao gavran donoseći mu malo hrane da bi se poslije duge molitve i posta okrijepio. Svi se sjećate kako je to prikazano na fresci u manastiru Morača. Na molitvu pravednoga proroka bi zatvoreno nebo. Šta je Ilija radio na tim pustim mjestima? Tražio je pravdu od Onoga Koji je Jedini Pravedan. I Pismo kaže da je onda naišla velika grmljavina. Zato ljudi često pogrešno povezuju Iliju sa grmljavinom. Ali ne bijaše Bog u grmljavini. Zatim dođe veliki zemljotres i oganj ali ne bijaše Bog u tome i Ilija nastavi svoj post uz molitvu. Na kraju naiđe glas tih i tanak u kom bijaše Bog, te reče proroku da pođe putem i siđe među ljude bez straha jer je On uz njega. 

Na molitvu pravednoga proroka vaskrsava udovičin sin i pada dažd na zemlju nakom dugog vremena suše. Šta, draga braćo i sestre, možemo da naučimo iz ovoga? Možemo da naučimo da Bog nije u onome što mi najčešće očekujemo, u sili, u moći koju nesumnjivo ima. On nikada ne dolazi nasilno, nego dolazi kao glas tih i tanak, dolazi onome ko je trpio, dolazi onome ko je vjerovao, dolazi onome ko je pravdu činio i onome koji se radi pravde žrtvovao. 

Eto, braćo i sestre, koga danas slavimo. Taj Ilija je bio veliki prorok. Zašto nam je važno da slavimo takve ljude kao što je bio Ilija?  Da bi nas okrijepili, da bi nas ohrabrili, ako smo u trpljenju da možemo da istrpimo, ako smo u pravednom nastrojenju da ga sa hrabrošću iskažemo i da uvijek budemo spremni da zbog toga budemo gonjeni i prognani. 

Ne zaboravimo, vječnog spomena je pravednik i na kraju pravednik uvijek ostaje pravednik. Bezbožnog cara i bezbožne carica sjećamo se samo kao progonitelja proroka Ilije. 

Neka ste blagosloveni, braćo i sestre, što ste danas bili na ovom mjestu na kom su divni ljudi nekada sagradili crkvu Svetom proroku Iliji. Neka vaš dolazak na ovu goru bude ispunjen silom i djestvom blagodati Svetoga Duha. A blagodat bukvalno znači milost, kada molimo za blagodat mi molimo za milost. Bez milosti Božije nema ništa. Taj glas tihi i tanki jeste ono što tražimo, ono za čim čeznemo, to je milost Božija. Da Milostivi Gospod bude milostiv svima nama.

 Amin, Bože, daj.