BERLIN, EPISKOP GRIGORIJE, NOVOSTI

Besjeda Episkopa Grigorija o daru Duha Svetoga – Berlin

Na praznik Svetoga apostola Luke i Petra Cetinjskog Svetu arhijerejsku Liturgiju u Berlinu služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop Diseldorfa i Njemačke g. Grigorije. Vladika Grigorije proiznio je besjedu o Duhu Svetome Koji ispunjava srca ljudi svih generacija.

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, danas slavimo Svetoga apostola i jevanđelista Luku i Svetoga Petra Cetinjskog. Oni su živeli u različita vremena, mnogo vijekova je prošlo između rođenja i življenja jednog i drugog ali ih slavimo zajedno u isti dan. Sveti Petar Cetinjski je slavio Svetoga Luku i upokojio se na Svetoga Luku. Danas bi trebalo da vam govorim o njima ali bih radije da kaže nešto o svom doživljaju Krsne slave. Krsna slava je nešto najljepše što sam u životu doživio, zahvaljujući slavi koju je slavio moj djed po majci, Petar. On je slavio Svetoga Luku. To je bilo ono vreme kada dječak pođe u školu, u septembru i oktobru kada počinje da bude hladno, i još ponekad progrije sunce kao ovih dana ovdje a onda se pored njegove kuće, ispred koje je bilo puno šljiva, događa nešto nevjerovatno, žene užurbano rade, ljudi su svačano obučeni a djed, obučen u najljepše odjelo, dočekuje goste. Pred ikonom Svetoga Luke gori kandilo i uskoro će, kada dođu gosti, biti upaljena svijeća i sve nekako odiše ljubavlju i toplinom. Mi kao djeca igramo se okolo i imamo pravo toga dana da budemo malo slobodniji. I mi smo obučeni u svečana odjela i jedino pazimo da se ne isprljamo. Onda počinje svečanost, lomljenje kolača i ta molitva koja prethodi tome i ta neizreciva ljubav između onih koji su domaćini i onih koji su gosti. U svemu tome i u čitavom tom događaju u sredini stoji i predstoji Svetitelj koga slavimo. Svetitelj uvijek slavi Hrista i na njemu se ispunjavaju ove riječi današnjeg Jevanđelja ko vas sluša Mene sluša, ko se vas odriče Mene se odriče, ko se Mene odriče, odriče se Onoga Koji je Mene poslao. Mi smo tako, slaveći slavu Svetoga Luku, izražavali svoju vjeru u Hrista, slaveći Svetoga Luku i Hrista izražavali smo svoju vjeru u Oca Nebeskoga. Kada se tako nešto dogodi onda se sve ispuni blagodaću i milošću Duha Svetoga i ja kao dijete tada nisam znao šta se događa, nisam znao zašto je toga dana tako lijepo, zašto je toga dana tako drugačije nego drugih dana, zašto je toga dana, baš toga dana na Svetoga Luku, sve drugačije, i vazduh, i sve što se oko nas nalazi, i miris, i ukus hrane je drugačiji. Zato što je sve bilo ispunjeno, obasjano i dotaknuto blagodaću Duha Svetoga. To je tajna naše vjere, braćo i sestre. Mi smo danas ovdje u Crkvi i cijela ova služba je priziv Duha Svetoga, da dođe, da se useli u nas, da nas očisti, da nas ohrabri, da nas ojača, da nas podigne, da se prosvjetli, da nas osvjetli, da nas osveti. Dok smo bezazleni, dok smo djeca, dok nemamo druge predrasude, mi osjećamo prisustvo Duha Svetoga bez da znamo o čemu se tu radi. Kasnije kada ostarimo, kada ogrubimo, kada nekako sve drugo postane preče i važnije od te ljubavi prema Bogu i bližnjima, onda se i povlači blagodat Duha Svetoga. Zato je važno da se naučimo da na slavama, kada smo u društvu sa prijateljima, sa ljudima, na svetim službama, da se otvorimo da nas Sveti Duh osvoji, da nas ispuni. Ono što sam jutros našao slučajno, otvorivši jednu staru knjigu koju uvijek nosim sa sobom, i pročitao i podjsetio se da mi ne možemo osvojiti Duha Svetoga, On je za nas Neosvojiv i Neuhvatljiv ali On može osvojiti nas a za to je potrebno da otvorimo svoje srce. Amin, Bože da tako danas bude.