Svetu arhijerejsku Liturgiju na praznik Obrezanja Hristovog, 14. januara 2023. godine u berlinskom hramu Vaskrsenja Hristovog na Tempelhofu, služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop Diseldorfa i Njemačke G. Grigorije, koji je tom prilikom okupljenom narodu održao prazničnu besjedu.
Praznična besjeda Vladike Grigorija:
Draga braćo i sestre, prije neki dan smo čuli riječ Pisma kako je Hristos došao na ovaj svijet i do te mjere se smirio da se u pećini rodio i u jaslama ležao. U pećini koja je bila duboko u utrobi zemlje u gradu Vitlejemu. Sada čitamo kako je kao mladi dječak, kao mladi čovjek, propovjedao u Jerusalimu i kako je slušao druge i kako ih je pitao a oni su Njega slušali i pitali Ga i kako je On pokazao neizrecivu mudrost. Sve to govori koliko je Njegovo smirenje pred ljudima, nije došao kao neko ko kaže ja sve znam, ja sam vas stvorio, vi ste mnogo manji od mene. Nego, On dolazi među njih, među nas i biva kao jedan od nas, Bog Koji je postao naš Brat. Zamislite koliko je to milostivo od Boga?! Onda, čitamo drugo Jevanđelje u kome nas Jevanđelist podseća na onu čudesnu Besjedu na gori, Besjedu u kojoj Bog Novoga zavjeta, Bog naš, čije rođenje slavimo ovih dana, ne govori više na starozavjetni način da ispunjenje zapovjesti u pravednosti jača savez između Boga i ljudi. Hristos ljudima govori zapovjesti Novog saveza, saveza ljubavi. Govori nam blaženi ste ako ste siromašni, blaženi ste ako ste krotki, blaženi ste ako plačete, blaženi ste ako ste milostivi, blaženi ste ako ste čista srca, blaženi ste ako vas sramote i progone ljudi i reknu na vas svakojake rđave riječi. Ne samo da kaže bićete blaženi nego kaže na kraju radujte se i veselite se jer je velika plata vaša na nebesima.
U ove dane, braćo i sestre, i uvijek u našim crkvama, u našem Jevanđelju koje nam donosi Gospod Isus Hristos, dvije su radosne vijesti za ljudski rod, za svakog pojedinačnog čovjeka, za svako srce ne bojte se i radujte se! Mi ljudi, nažalost, radimo neprestano suprotno, mi se bojimo i ne radujemo se. To je uvijek povezano. Nažalost, imamo i razloga, jer vrlo često jedni drugima spremamo neku smutnju, neku prevaru, neku obmanu, neku laž, neki napad. Ljudi jedni druge napadaju i misle da da će imati više prostora ako unište nikoga – ali neće. Ono što nam donosi Hristos, novo šta nam donosi i što bi bilo dobro da naučimo u novoj godini, ako drugog čovjeka oslobodiš, ako mu kažeš ne boj se i ako mu kažeš raduj se, ne samo da će taj čovjek da bude oslobođen i radovaće se, nego ćeš se i ti radovati i bićeš radostan čovjek. To je toliko jednostavno, braćo i sestre, a to tako lako zaboravimo. Gledajte, šta su učinili ljudi, šta čine ljudi kroz razna vremena i kroz sve vijekove čine jedno te isto, ranjavaju jedni druge riječima a onda se to ranjavanje pretvori u fizičko ranjavanje, u ubijanje. Umjesto da ono što nam je najdragocjenije dato a to je život, učinimo da bude pun smisla, mi učinio da naš život bude besmislen a samim tim i bezvrijedan, a kada život postane bezvrijedan onda više ništa nema smisla. Tako danas sa nama služi službu otac Aleksandar iz Ukrajinske Pravoslavne Crkve kod Mitropolita Onufrija. Imao sam iskustvo rata i vidio sam kako umiru mladi ljudi od osamnaest, devetnaest, dvadeset, dvadeset i jednu godinu, svijet ljudski i znam šta to znači i uopšte više nije važno ko je u pravu kada se jedan ljudski život tako ugasi. Zato je važno, braćo i sestre, da mi koji se nazivamo hrišćanima kada slušamo Jevanđelje da iz Jevanđelja učimo. Tako nam Hristos kaže blaženi ste kada ste siromašna duhom, da se makar trudimo da budemo takvi, ako nam On kaže da budemo mirotvorci da mir gradimo, a ako nam kaže da budemo čistoga srca, da čistimo naše srce od svega onoga šta ga prlja a prlja ga svaka ružna riječ, prlja ga svaka ružna pomisao a čisti ga i najmanje zrno pokajanja i čini plodnom zemljom da iz njega iznikne dobar rod. Eto, braćo i sestre, šta nam donosi nova godina, eto šta nam kaže, čemu nas uči kako nas je na veličanstven način učio Sveti Vasilije Veliki, koga danas slavimo. Svi svetitelji u sva vremena su nastavljali Hristovu propovjed iz jerusalimskog hrama o kojoj ne znamo ništa ali znamo da je bila puna premudrosti kako kaže Jevanđelje, i nastavljaju i ovu Besjedu na gori. Tako i mi, braćo i sestre, danas koliko god da smo nedostojni isto smo na gori i slušamo riječ Božiju. Samo je potrebno jedno, da odškrinemo vrata našega srca i da na njegovu plodnu zemlju padne riječ Božija i da iznikne i mnogi rod donese, amin Bože daj.
