U nedjelju 2. oktobra 2022. godine u Kelnu je proslavljena hramovna slava Vozdviženje časnog Krsta Gospodnjeg. Svetu arhijerejsku Liturgiju služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop Diseldorfa i Njemačke g. Grigorije uz sasluženje sveštenika: Neđe Janjića, Zorana Ilića, Mladena Janjića i đakona Aleksandra Debeljaka. Tokom Liturgije Vladika Grigorije odlikovao je prečasnog protonamjesnika Mladena Janjića u čin protojereja. Na kraju bogosluženja osvećena su slavska znamenja koja su pripremljena od strane porodice Živaljević.
Besjeda Vladike Grigorija:
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, danas proslavljamo slavu ovoga svetoga hrama, danas je sveta nedjelja, danas je za nas Krstovdan. Nema ničeg, za nas hrišćane, prirodnijeg nego da slavimo krst i vaskrsenje. Danas smo pročitali Jevanđelje koje je mnogima poznato, a koje govori o tome kako je Gospodar dao talente, darove, novac, možemo to bukvalno da sagledamo ili u prenesenom smislu reči, i onaj koji je dobio pet talenata umnožio je još sa pet, onaj koji je dobio dva umnožio je još sa dva a onaj koji je dobio jedan, zakopao je svoj talenat i osudio Darodavca i rekao znao sam da si čovjek koji žanje gdje nije sijao…pa sam se – to je ta strašna riječ – pobojao. Većina nas na ovoj zemlji, braćo i sestre, pogine i prije same smrti zbog te strašne slabosti ljudske koja se zove strah. Pobojao se! Pobojao se je Onaj koji mu je darovao, kako on kaže, nepravedan. Zamislite kakav paradoks, braćo i sestre, neko nam nešto potpuno nezasluženo dâ, a mi ga nazovemo nepravednim. Možda zbog toga što je prvom dao pet a drugom dva ali zar Onaj koji daruje nema prava da daruje kako kome hoće. Prvi put u životu sam noćas razmišljao na jedan drugačiji način o ovoj priči, to želim da podjelim sa vama. Nisam siguran da je to apsolutno tačno tumačenje ove priče ali sam siguran da je apsolutno tačno sa pravoslavnog hrišćanskog gledišta. Braćo i sestre, šta ako je onaj jedan talenat, onaj jedan dar koji je dobio ovaj koji se pobojao pa ga je zakopao, sam život?! Zar život koji smo primili od Boga nije dar, jedan jedini dar?! Zar treba život da zakopamo u zemlju?! I zar treba, da kada dođe Onaj koji nam je darovao život i pita nas šta je sa vašim životom, da mu kažemo znao sam ja da si Ti nepravedan, pa sam svoj život sam uništio, nisam ga živio, nisam htio da živim život, nisam prihvatio život i nisam prihvatio Tebe kao Životodavca. Pogledajte, braćo i sestre, kakav je taj Životodavac iz ovog praznika koji danas slavimo. Taj Životodavac, Otac Nebeski šalje Sina Svoga Jedinorodnoga u ovaj svijet da ljudima daruje sve što ima a ima bezbroj darova, da im daruje iscjeljenja, daruje im vaskrsenja, otvara im uši i oči, podiže ih sa postelja kada ne mogu da hodaju i ljudi, kao što znate, Ga osude na smrt i prije toga Ga ponize do krajnjih granica, šamaraju Ga, pljuju Ga, rugaju Mu se i On sa krsta viče oprosti im Oče jer ne znaju šta rade… Onda Ga spuste u grob. Život koji daruje živote spuste u zemlju, navale veliki kamen ali ne može Život da bude usmrćen, nije bilo moguće da smrt zadrži Život. Zato je život eksplodirao iz toga groba i vaskrsao je Bog. To je ono što slavimo svake nedjelje. Braćo i sestre, šta mi zaboravljamo zbog naših ljudskih slabosti? Mi se se bavimo tim da li onaj ima više talenata, da li onaj ima više novca, da li onaj zna da pjeva, da svira, da igra a ja ne znam, da li je ovaj uspio da postigne viši položaj u ovom svijetu a ja nisam. Samo je jedno potrebno! Ako imamo samo taj jedan jedini talenat, ako imamo samo taj jedan jedini dar, a imamo ga kao što vidimo – život, zar treba da ga zakopamo, zar ne treba da ga živimo, zar ne treba da ga dijelimo sa drugima, zar ne treba da ga tako umnožavamo?! Jedino ga umnožavamo kada ga dijelimo. Jeste naše življenje ovjde, braćo i sestre, prožeto smrću, bolešću, stradanjem, suzama, uzdisanjem, bolom, patnjom ali nas je Hristos, Njegovo vaskrsenje i prije toga, Njegovo kroz smrt prolaženje i uništenje smrti smrću, naučilo da i mi možemo da živimo i da budemo živi. Kakva je to velika tajna braćo i sestre, tajna života. Zato treba da uzmemo život, da ga prihvatimo sa blagodarnošću, da ga ne zakopamo, nego da ga živimo. Razmislite o tome kada dođete svojim kućama, razmišljajte na ovoj Božanskoj službi, kakav je i koliki je divan i čudesan dar svima nama darovan. Nemojte da razmišljamo o tome da li imamo pet, dva ili jedan talenat, razmišljajmo o tome da svi imamo taj jedan i da ga ne smijemo zakopati.
Danas smo, braćo i sestre, na ovoj službi, našega oca Mladena proizveli u protojereja, iako još nije dovoljno posjedio već dugo godina je sveštenik i već dugo godina je uzoran sveštenik, primjer kakav sveštenik treba da bude, primjer kakav treba da bude sluga Božijeg oltara. Zato je dobio to veliko odlikovanje da bude protojerej i da mu Bog dâ da nastavi da umnožava svoje svešteničke talente, da nastavi da služi Bogu i da služi vama kao narodu Božijem. Pomolite se za njega u svojim srcima braćo i sestre, jer nam je velika potreba za dobrim sveštenicima. Gdje postoji dobar sveštenik postoji i dobra zajednica, gdje postoji dobra zajednica tu je Bog i tu se umnožava Božija ljubav.
Neka ste svi blagosloveni. Hvala vam puno što se došli ovdje na ovaj praznik i molim vas i preklinjem, naučite koliko smo dar dobili od Hrista Boga, od Duha Svetoga, od Oca Nebeskoga Boga, kome priliči slava u vjekove vjekova amin.
