U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Danas slavimo jedan čudesan, važan i divan događaj. Slavimo ga kao Crkva, kao narod hrišćanski, narod biblijski, kao narod koji vjeruje u sve ono što se dogodilo radi nas i našega spasenja. Događaj koga se danas sjećamo i koji slavimo jeste početak svega onoga što je bilo vrhunac u domostroju spasenja svijeta i čovjeka. Danas slavimo ulazak Presvete Bogorodice u hram, slavimo njeno posvećenje Bogu. Kao što znate, njeni roditelji dugo nisu imali djece ali su se silno i prilježno molili Bogu da im podari porod. Kada su dobili dijete, odlučili su da je posvete Bogu, te su je kao malu djevojčicu odveli u hram da služi. U hramu je vrijeme provodila slušajući riječi Pisma i molitve sve dok nije postala djevojka, koja je po zakonu Jevreja treba da se uda. Draga braćo i sestre, ona se nije posvetila Bogu samo kao Marija djevojka, tačnije samo u svoje ime, niti samo u ime svojih roditelja, pokazaće se da se ona posvetila Bogu u ime svih nas. Čas koji će svima nama to razotkriti jeste javljanje arhangela Gavrila koji kaže Mariji:,, Raduj se bagodatna, Gospod je s tobom…“ uz saopštenje da će roditi Sina Emanuila, što znači – Sa nama je Bog. Marija je odgovrila: ,,Evo sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj“. Za taj događaj, dijeva Marija se počela spremati od događaja koga se danas sjećamo i koji danas slavimo, od Vavedenja do Blagovijesti. Spremila se dobro, spremila se najbolje što može jedan čovjek. Iz njene utrobe došao je Onaj Koji je Širi od nebesa, Onaj Koji je Nesmjestivi, smjestio se u podnožje njenoga srca. Braćo i sestre, ovo je velika tajna ljubavi Božije, tajna koja otkriva koliko čovjek može da bude veliki i na koliko veliku službu je čovjek pozvan – da u njemu obitava Bog. Naučimo se od Presvete Bogorodice koji je i kakav je to put kojim treba da pođemo da bi u nama obitavao Bog. Treba, kao ona, da uđemo u hram, da bi u nas ušao Bog. Naše tijelo, srce, duša, volja treba da se posvete Bogu kao što se ona posvetila. Onda, dolazi Bog, kao što je došao u njenu utrobu i srce, tako dolazi i u nas. Iako mi nismo kao ona prečisti i čisti, iako mi nismo kao ona djevstveni i uredni, iako mi nismo kao ona smireni i poslušni. Ukoliko samo malo sebe posvetimo Bogu i Bog će sebe dati nama. To je neizreciva tajna ljubavi Božije, braćo i sestre. Bog je tako zavolio čovjeka da je i Svoga Sina Jedinorodnoga dao da strada i umre radi nas i našega spasenja, i vaskrsao Ga da bi svako od nas vaskrsao. U svemu tome neizmjeran udio ima Presveta, Preblagoslovena Majka Božija. Kada se svemu tome naučimo, draga braćo i sestre, onda će nam smislenije biti da idemo u hram, da bismo mi postali hram Božiji. Ulazimo u hram tražeći Boga i onda postajemo hram jer i Bog traži, tačnije čeka nas. Zato se pričešćujemo Bogom u hramu, predajemo se molitvi, posvećujući sve ustave našega bića, sve sila naše tjelesne i duhovne, sve posvećujemo Bogu da bismo mogli da primimo Boga. Kada primimo Boga, braćo i sestre, onda više nismo smrtni ljudi koji se samo kreću od kolijevke do groba, nego postajemo ljudi koji žive sa Bogom i u Bogu viječno. Tome nas uči Majka Božija. Da li su njeni roditelji imali vjeru – jesu, a da li su mogli znati da ćemo je mi danas slaviti – nisu, oni su znali samo jedno a to je da žele svoju kćer posvetiti Bogu. Onu su je posvetili, ona je prihvatila i Bog ju je prosvetio i zato će se slaviti u vijekove vijekova. I mi imamo šansu, pored svih naših grijeha i nečistota, tjelesnih i duhovnih, da se posvetimo, očistimo, osvetimo i živimo vječno sa Gospodom. Amin, Bože daj!
