AUDIO, MINHEN, NOVOSTI

Besjeda sveštenika Dragiše Jerkića – Nedjelja Svih Svetih – Minhen

BESJEDA U NEDJELjU SVIH SVETIH
(Mt 10,32-36)
18. juni 2022.

U današnjem čitanju odjeljka iz Svetog jevanđelja smo čuli možda u prvi mah teško razumljive riječi koje Gospod Isus Hristos upućuje svojim apostolima govoreći da On nije došao da donese mir na zemlju nego mač, da je došao da rastavi čovjeka od oca njegovog i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine.(Mt 10,34-36).

Nije neobično da ove riječi zvuče čudno i neshvatljivo svakome ko je prije toga čuo Hristovu propovjed o praštanju i ljubavi. Sveto pismo je puno svjedočanstava djela Hristove ljubavi prema čovjeku. Pa i sam događaj Njegovog rođenja je opisan kao projava nebeskog mira koji se daruje svijetu: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, među ljudima dobra volja klicahu anđeli Božiji one Vitlejemske noći (Lk 2,14).

Prije negoli će izgovoriti ove riječi, Gospod Isus se, kako Sveti Jevanđelista Matej svjedoči, obraća izabranoj dvanaestorici apostola dajući im vlast nad duhovima nečistim da ih izgone i da iscjeljuju od svake bolesti i svake nemoći. (Mt 10,1) Učitelj ih šalje u svijet kao ovce među vukove da propovjedaju Carstvo nebesko izgubljenim ovcama doma Izrailjevog (Mt 10, 6) upozoravajaći ih da će njihov put biti put stradanja, i da treba da budu mudri kao i zmije i bezazleni kao golubovi. (Mt 10,16) Ali Hristos ujedno i tješi svoje učenike pozivajući ih da se ne boje onih koji ubijaju tijelo, a dušu ne mogu ubiti; nego više da se boje onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. (Mt 10,28)

Nabrajajući sva iskušenja i stradanja koja će zadesiti apostole Gospod zaključuje na kraju da će svakoga koji ga prizna pred ljudima i On sam priznati pred Ocem svojim koji je na nebesima. A onoga koga se odrekne pred ljudima, odreći i On pred Ocem svojim koji je na nebesima. (Mt 10,32-33)

I upravo se ovdje otkriva poruka koju Hristos poručujue svojim učenicima a preko njih svima nama koji sebe smatramo Njegovim sljedbenicima. Priznati Gospoda Hrista pred ljudima, znači ispovjediti vjeru u iskustvo susreta sa Njim ovdje i sada. Vjeru u to da smo u našem biću doživjeli, neobjašnjivu silu prisustva preobražavajuće ljubavi Onoga koji je kroz ljubav stvorio sve.

Tek kada nas obasja svjetlost unutrašnje spoznaje o tome da smo svi mi djeca Božija koju Otac nebeski zove sebi u naručje, nam postaje jasno, da sve što u našem životu smatramo vrijednim – bilo da je riječ o porodici, ljubavnoj vezi, prijateljstvu, društvenom statusu ili poslovnom uspjehu, dobija svoj smisao i postojanje tek u preobražajnom susretu sa Bogom.

Hristos ne ruši naše porodične i prijateljske odnose, niti nas poziva da ih se odreknemo. On svojim dolaskom u svijet i tajanstvenim otkrivanjem Božijeg plana o spasenju svega i svih pokazuje svakom od nas da život i sve ono što ga čini vrijednim, naš odnos prema bližnjima, prijateljima, nama dragim ljudima, ima šansu da uđe u vječnost. Ali samo ako ga oslobodimo od sjenke propadljivosti. U suprotnom, svim našim odnosima, ma koliko god nam dragi bili, prijeti izčeznuće i kraj.

Hristos nas poziva na rat protiv uskogrudosti, sujete, sebičnosti, zavisti, mržnje i svih ostalih strasti koje rastakaju naše biće udaljavajući nas od drugoga, od bližnjega, udaljavajući nas od Boga.

Svi sveti koje Sveta Crkva danas proslavlja su svjedoci i ispovjednici blagodatne sile otkrivene ljubavi Božije čovjeku. Sveti ljudi, muškarci i žene, mladi i stari, su u jednom trenutku svoga života prepoznali priziv Hristov i odazvali su se na njega, odbacivši i odrekavši se svega da bi na kraju dobili sve.

Naši sveti nam pokazuju put koji vodi ka Životu, ka Hristu, svjedočeći da borba za dobro, za pravdu, za ljubav ima smisla, iako to često izgledalo suprotno.

Da nam Gospod svima podari hrabrosti ne bi li i mi u odsutnom trenutku priznali pred ljudima da smo nosioci imena imena hrišćanskog i pečata dara Duha Svetog.

Amin.