U nedelju Antipashe – Tominu nedelju, 01. maja 2022. godine, proslavljena je toržestveno hramovna slava hrama Vaskrsenja Hristovog u Frankfurtu.
Svetu Liturgiju, sem nadležnih sveštenika, služili su prota Bratislav Božović i, od skoro, četvrti frankfurtski paroh o. Aleksandar Marković.
Poslije Liturgije podeljeno je šezdeset zahvalnica istaknutim članovima i udruženjima na području CO Frankfurt.
Potom je održan kulturni program na kom su učestvovali: grupa malih folkloraša – djece iz Srpskog kulturnog centra Ofenbah, Ana i Martina iz crkvenog hora izvele su više etno pesama, narodni guslar Ilija Paldrmić otpjevao je uz gusle pesmu ,,Nebesna liturgija” Svetog vladike Nikolaja. Članovi Dopunske škole srpskog jezika organizovali su farbanje vaskršnjih jaja u porti hrama. Bio je pripremljen i zajednički ručak po ugledu na agape-večere ljubavi.
Kum ovogodišnje slave bio je g. Radoslav Lukić sa porodicom, a za iduću godinu kumstva se prihvatio g. Saša Cvetković sa porodicom.
Beseda oca Simona starešine hrama:
Dva koraka Hristova!
Hristos vaskrse!
Zaista vaskrse!
Zamislite, draga braćo i sestre scenu: Raspet Hristos na Krstu, mnoštvo svijeta ispod krsta kao podivljali morski talasi koji su tražili Njegovo Raspeće i na Veliki Petak užasno vikali: Raspni Ga, Raspni!…
Isus Hristos Sin Božiji i Sin Čovječiji, istinski Bog i istinski Čovjek, Bogočovjek, posmatra sa Krsta tu tragičnu svetinu i satansko bezumlje, u neprekidnoj zajednici sa Ocem i Duhom Svetim, išiban od onih kojima dođe, išamaran od onih koji Ga ne primiše, nezlobivo Jagnje Božije, primivši krajnje smirenje i uniženje, uzviknu sa Krsta: oprosti im Oče, ne znaju šta čine!
I uskoro zatim: Oče u Ruke Tvoje predajem duh svoj!
Bog Koji je sišao sa Prestola Slave kao Čovjek umire na Krstu….
Ali, zašto u Tominu nedelju to jest: prvu nedelju po Svijetloj nedelji pričam o Velikom Petku?
Jer dan je Vaskrsenja, radujmo se ljudi, Pasha je Gospodnja, Pasha!
Iz smrti u život i od zemlje k nebu Hristos Bog nas Prevede, pobjedničku pjesmu pjevajući.
I to je Istina koja je temelj postojanja svijetu, istoriji, i logici.
Naime; dva Hristova koraka učinila su mogućim prevođenje nas k nebesima.
Isus je poslije svog Ovaploćenja trebao da učini dva najveća i sudbonosna koraka koja su zapečatila svijet i otkrio ljudima najdublju tajnu Božije neiskazive Ljubavi.
On, konačno, otkriva ne “šta je Bog, nego “Ko je Bog” – “Ja Sam Istina, Put i Život”, samo je On imao i samo će On zauvijek imati pravo reći. On Koji Jeste isti i juče i danas i zauvijek.
Prvi korak koji je bio nezamisliv, neshvatljiv i bio nepretpostavljiv svima i svakom živom biću a na žalost posebno onome ”koji je stvoren po Njegovom Liku”, dakle čovjeku, bilo je Sveto Raspeće.
Apostol Toma, privremeno je posumnjao i na jednom mjestu kaže: “krenimo i mi za Jerusalim da izginemo s Njim”, i to poslije Hristovih riječi da Mu valja poći u Jerusalim i da će tu postradati.
Toma se opirao takvoj odluci Hristovoj, ali nije skrenuo s puta Jevanđelja, bunilo se stvorenje ljudsko u njemu koje je uplašeno, jer još ne zna tajnu ispunjenja Božanske ikonomije spasenja roda ljudskog. Pobunio se u sebi svaki učenik Hristov, jer su očekivali cara u zemaljskom smislu i pomisao strašna koja važi i sada pa sve do kraja vremena ispuni ih: Predaja!
– Pa On se predaje dobrovoljno!
– Učitelj polazi da strada i zbunjeni u nevjerici prate Ga, nadajući se nekakvom obrtu, po slabosti naše ljudske prirode!
– Valjda neće tako biti!
– Kako je moguće da dugo i predugo čekani Mesija bude pobijeđen i ponižen!
– Ko Njega može poniziti!
I u Jerusalimu bivaju svjedoci da se sve ispunilo, što im je unapred rekao Spasitelj Hristos: potrebno je da se to sve desi, “da se ispune sva pisma i svi proroci”..
Jer ”što Bog kaže, tako i biva!
Drugi i najslavniji korak Hristos čini “u treći dan po Pismu”!
Drugi korak neodvojiv od prvog zatvara krug tajne i otkriva Živog Boga: Oca i Sina i Svetoga Duha!
Jer: “Vaskrse Gospod i stropoštaše se neprijatelji Njegovi, vaskrse Gospod i Istopiše se neprijatelji kao vosak od lica ognja”.
Kao što su tugovali oni koji ljubljahu Isusa svim srcem na Veliki Petak, neupoređujuće se raduju Vaskrsu.
Jer vaskrsenjem Svojim svijetlim Gospod rasplinjuje svaku sumnju kao što Sunce rastjera maglu.
I oni što vidješe, progledaše i radovaše se!
Toma Apostol dotiče prstima svojim rane na rebrima njegovim i vjeruje!
Kliče: Gospod moj i Bog moj!
Ispuni Se!
Pokaza Se!
Proslavi Se!
Zaista je Hristos pobjedio grijeh, smrt i đavola!
Zaista je s nama do svršetka vijeka!
On Sin Božiji sa Ocem i Duhom Svetim!
I mi Mu danas kličemo: “vidjevši stradanje Hristovo poklanjamo se Njegovom tridnevnom Vaskrsenju”.
Uostalom, evo nas sada, draga braćo i sestre danas sabranih u Vaskrslom Hristu da Mu se radujemo i jedni drugima, u Njemu sabrani.
U hramu Vaskrsenja Gospodnjeg u Frankfurtu mi pravoslavni Srbi, djeca Svetog Save, Svetosavci svjedočimo: Hristos vaskrse! Zaista vaskrse.
Uzdižemo mi maleni u ovoj velikoj i lijepoj zemlji zajedno s vjerom i nadom veleljepni hram koji nam pokazuje kakvi trebamo biti jer nije bitno kakvi smo svana nego nam duše trebaju biti kao unutrašnjost hrama, živopisane Duhom Svetim i trebamo svi postati, pokajani od sumnje, grijeha i sebeljublja, o konačno, postati hramovi Duha Svetoga. Sve nas priziva Gospod!
Odbacimo zlu misao, osuđivanje, i sve, baš sve, što nas čini nepodesnima da nam srce razmekša i otopli blagodat Duha Svetoga.
To nas uči i istorija ovog hrama u kome smo.
Ovo je deseta Slava koju slavimo u ovom hramu i kao što poslije posnih godina nastupe dani velike utjehe, dočekali smo da danas utješimo sebe i promjenimo sebe Vaskrsenjem Hristovim!
Možemo, po slobodi svog izbora da sumnjamo ako želimo, ali imamo li više ikakva prava na to!
Pobjednička pjesma: Hristos vaskrse se neprekidno poje, bez obzira na sve naše brige, strahove i nedoumice.
Uzalud nam vjera da ne bi Vaskrsa.
Pošto Hristos jeste vaskrsao iz mrtvih postanimo i mi neustrašivi u vrlini i smireni, svojom ljubavlju prema Hristu i bližnjima, čitav ostatak svog života: svjedočimo Vaskrsenje Hristovo.
Plod te naše promjene jeste milosrđe i ljubav.
Danas imamo Sabor kod našeg hrama!
Koliko smo mogli, potrudili smo se da hram ukrasimo do sada.
Svi mi zajedno.
I zato ćemo pojedinim članovima naše Crkvene opštine podijeliti Zahvalnice naše Crkve, sa blagoslovom našeg duhovnog ova vladike Grigorija.
Sav prihod od današnje Agape – Trpeze ljubavi biće namjenjen daljem ukrašavanju hrama.
Stasidije su dovršene i imamo još malo čekati pa će krasiti prostor ispod Vizantijskog pojasa u hramu.
Hvala Vam svima dragi vjernici što ste svoju ljubav prema Crkvi i Gospodu pokazali na djelu!
Hvala svim Svetosavcima koji su danas došli i srčano nam pomažu!
Bogu hvala i slava u vijekove vjekova!
Hristos vaskrse!
Zaista vaskrse!
