Praznik Svetog velikomučenika Dimitrija proslavljen je toržestveno u hramu Vaskrsenja Gospodnjeg u Frankfurtu. U toku službe obavljeno je liturgijsko krštenje dijeteta Sofije.
Besjeda oca Simona J. Turkića:
Draga braćo i sestre,
srećan praznik i svima koji slavite neka bude srećna i Bogom blagoslovena Slava!
U siromahu vidjeti Hrista i u silniku – razmetljivcu vidjeti siromaha možemo samo jevanđeljskim očima. Jer posmatranje siromaha i bogataša bez osude i sa trezvenoumljem, i u jednom i u drugom vidjeti boljeg od sebe ne možemo istinski ako ,,mir Božiji“ nije u nama. Kakav je to mir? Silni mir koji spasava i siromaha i bogataša i sve nas. Zar to nije ljubav našeg Spasitelja Isusa Hrista koji nam je darovao mir besplatni i ljubav Božansku neizrecivu. I to svima. I siromašnom i bogatom. Nije Lazar ubogi imao više ljubavi Oca Nebeskog od bezumnog bogataša. Razlika je bila u tome što je ubogi Lazar bio sve vrijeme svog boravka u tijelu stranstvujući i u izranjavanom tijelu i bez roptanja je u ritama i na očigled kao bjednik bio veličanstven ispovjednik u svojoj žestokoj i svetoj biblijskoj pobožnosti. Kao pratoc Jov znao je Lazar da Gospod dade, Gospod uze; da je blagosloveno ime Gospodnje. (Jov. 1, 21), i nije žudio ni za čim sem za Gospodom. ,,Go sam se rodio i go ću otići pred Gospoda.“ I dok Lazar ubogi prosjak praslikuje Hrista Koji se rađa u pećini siromašnoj otkriva nam sjajnu nit i vezu sa budućim blagoslovenim Carstvom. Na njemu se ispunjavaju riječi potonjeg apostola mnogobožaca, Savla pokajanog i krštenog Pavla koji piše: ,,Postadosmo kao otpad ovog svijeta, potucahu se po pustinjama i pećinama oni kojih svijet ne bješe dostojan.“ Idemo sa vrha ljestvice duhovnog posmatranja i ponavljam: Sin Božiji rodi se u pećini, Sveti Jovan Krstitelj življaše po pustinji a Lazar pravedni i svijetli, dijamantske duše izbrušene Svetom Trojicom čekaše mrvice hljeba. Lazar je tačka i raskršće gdje se i mi svi odlučujemo na koju stranu i kako. prihvatiti krst koji smo dobili i vjerujem da trebamo kao Lazar, sa vjerom i znanjem o budućem vječnom životu, radosno nositi krst i to kad nam se čini da je teško. Jer ne može biti nemoguće nego nam je moguće i spasonosno zato što Gospod Hristos na Svojim Božanskim plećima iznese slabosti i grijehe svih nas. Svih nas bez izuzetka. I bogataša. Ali bogataš se nije htio obazirati. Htio je ,,po svom“ a ne po Božijem. Po privremenom i zato je primjer prave propasti jednog čovjeka bezimenog. A Lazar je primjer hrišćanina koji kao jagnje nezlobivo živi za naručje Avramovo.
Sveti Dimitrije Solunski velikomučenik koga danas proslavlja Crkva možda je pravi primjer bogatog siromaha i siromašnog bogataša. Jer on je prozreo svetim životom u Crkvi da je bogatstvo materijalno ništa naspram bogatstva obogaćenja Bogom tj. oboženjem. Sveti Dimitrije bio je vojvoda i namjesnik a ništa mu to nije značilo naspram istog naručja Avramovog gdje ga sačeka Lazar prosjak. Ni ,,jote“ se nije razmišljao, ni sekunde jedne, kada je trebalo da ispovjedi vjeru u Vaskrslog Hrista. Lazar je prosjak svojim smirenjem i predanošću Bogu posvjedočio nama put u nebeski Jerusalim a Dimitrije Sveti svojim velikomučeničkim stradanjem. Dimitrije pobornik vaseljenski odbacuje sasvim i skida sa sebe bogate odežde. Odbacuje sasvim bogataša u sebi i potpuno ,,nov“, obučen u Hrista, gole ali svete i bijelje od snijega duše prelazi tamo gdje su ,,zajedno carevi i prosjaci“. U vječan spomen Crkve, vječno sjećanje na njega i Lazara ali i opomenu svima nama u liku bogataša koji je bio bezuman i gord. ,,Sila Boga ne moli“, veli naš narod i ,,Bog silu ne voli“. Jer je Jedina Sila Gospod a sve druge sile fatamorgana i bez imena.
Izvucimo pouke iz današnje nedelje:
1. Ne ropćimo nikada na zakon Crkve i nosimo svoj krst dostojanstveno do kraja – budimo poslušni Crkvi.
2. Budimo dobri prema svima kao ubogi Lazar prema bezumnom bogatašu.
3. Kao Sveti Dimitrije Solunski velikomučenik prepoznajmo da je jedino istinsko bogatstvo biti bogat Bogom i ljubav Božiju svom snagom moliti i zadobiti i djeliti je na sve četiri strane svijeta dok smo god ovde i sada, da bi onda prešli u vječnu radost Svete Trojice. Amin.
