Dana 01.02.2020. u frankfurtskom hramu Vaskrsenja Hristovog svečano je proslavljena slava svih Srba – Sveti Sava. Nakon zajedničke molitve, usledio je prigodan recital dečice. Program su osmislile učiteljice po blagoslovu nadležnog sveštenstva. Slavska znamenja osvećena su u prisustvu vernog naroda.
U prilogu, čitaocima prenosimo besedu oca Simona, starešine pomenutnog hrama u Frankfurtu:
Beseda pod nazivom: Pobjeda Svetoga Save
Prva pobjeda Sv. Save bila je pobjeda novog čovjeka nad starim, Rastka princa nad samim sobom. Pobjeda Savine svetosti nad svojom genijalnošću. Umjesto jasne vizije jakog buduće carstva Rastko je odabrao vječnu viziju Carstva nebeskog i svoju voljenu porodicu i narod u kom se rodio, odlučio da posveti sav život, vezivanju neraskidivih veza sa Carstvom nerazrušivim i nadolazećim. Pobjedio je Sv. Sava kao mlađani Rastko strah od neizvjesnosti i nepoznatih predjela i uputio se put Svete Gore. U ruskom manastiru pobjedi potjeru očevu, ali ne mačem, ili drugom zemnom silom nego silom od koje su padali oni što su tri puta krenuli da hvataju Hrista, silom i blagodaću ljubavi Duha Svetoga. Obuče rizu monašku i konačno postade Sava monah namjesto Rastka Nemanjića. Ne vezivajući se za mjesto gdje se zamonaši nego znajući da je svugdje i svuda Gospod, otide Sava monah iz manastira Pantelejmona u drugi svetogorski manastir Vatoped. Tu dočeka oca svoga, kojega takođe prethodno pobjedi. Jer i Stefan Nemanja pređašnji veliki župan, silni i borbeni, sinovljevom ljubavlju koji ga u dušu pogodi naukom Gospodnjom koja se zove Jevanđelje, rasplamsa srce svoje neprestanim pokajanjem, Hristočežnjom, i ostavi Stefan presto, postade monah Simeon i sretoše se kao monasi Simeon i Sava u manastiru Vatopedu 1196. godine. Sveti Sava je svojim Hristoljubljem pobjedio i u srcu svog oca. Susret Save i Simeona je susret prevozljubljenog oca i još voljenijeg sina, simboliše harmoniju ljubavi Boga Oca i Sina u Duhu Svetom.
Pobjeda Sv. Save bila je i zadobijanje hilandarske ruine za podizanje manastira Hilandara. I vizantijski car Aleksije Treći Anđel napisao je povelju kojom manastir Hilandar predaje nama zauvijek. Sveti Sava pobjedio je vizantijskog cara svetim smirenjem i kristalno čistim Hristoljubljem i čovjekoljubljem. Careva povelja je iskra koja je našla “udar u kamenu”, u pobožnoj duši carevoj. Obnovivši manastir, Sveti Simeon uskoro postaje Mirotočivi, jer se seli Gospodu. Sv. Sava ispraća oca sa radosnom tugom. Žaleći što više neće šetati sa ocem ispod ovog sunca a radujući se što će se pridružiti ocu uskoro u Suncu Pravde, Gospodu našem. Pobjeđuje Sv. Sava 1204. godine kada odnoseći mošti svog oca Sv. Simeona, miri svoju braću Stefana i Vukana Svetim i mirotočivim očevim moštima. Stefan oblagodaćen postaje prepodobni monah Simon a Vukan pokajan postaje monah Jovan. Utvrđujući narod svoj srpski u pravovjerju Sveti Sava iskorjenjuje krivoverje i pobjeđuje istinom laž, ljubavlju mržnju, slogom zavadu, čistotom nečistotu, pravdom nepravdu. Pobjeđuje Bogom satanu u narodu. Dovodi svoj ocrkovljeni narod do 1219. godine kada Srpska pravoslavna crkva postaje autokefalna i član porodice pravoslavne Crkve. Carigradski patrijarh Manojlo Prvi uvidio je Savinu svetost i savladan njome, blagodaću Sv. Duha, te 1219. godine izdaje autokefalnost našoj Crkvi. I tu nije kraj Savinoj pobjedi. On 1220. godine u manastiru Žiči kruniše svog brata Stefana Prvovenčanog za kralja i osniva srpsko kraljevstvo. Osam vijekova kontinuiteta samostalnosti SPC zahvaljujemo našem prvom Arhiepiskopu Svetitelju Savi.
Sveti Sava je najslavljeniji u svom rodu. Kao što je Sveti Jovan najveći ikada od žene rođeni po svjedočanstvu Gospodnjem, tako je i Sveti Sava najveći u rodu našem. Mi ga slavimo i sada poslije toliko vjekova, sa živom ljubavlju, kao da je naš prvi arhiepiskop ovde, među nama. A i jeste! Sa nama je u Hristu Gospodu. I mi znamo da, ako smo sa njim, i sa Gospodom smo i Gospod je sa nama. I Sveti Sava i danas, baš kao i onomad prije osam vijekova odnosi istu pobjedu. Pobjedu vaskrslog Gospoda. Pobjedu života nad smrću. Pobjedu pokajanja. Pobjedu izmirenja. Pobjedu Hristoljublja i čovjekoljublja nad mržnjom satanskom.
Sveti Sava pobjedio je i ovde, u Frankfurtu. Sve nas savladao je on Ljubavlju trezvenoopijajućom, jer pozvavši nas da se opijamo molitvom umjesto zemnim strastima, pouči nas i ovde i nauči da se sveopraštajućom ljubavlju Hristovom odnosimo jedni prema drugima. I u iskušenjima i muci pokaza nam put svetosavski kojim da hodimo. Prateći stope njegove i Simeonove i svih Svetih Nemanjića, tabajući tako i stazu onima poslije nas, našim potomcima: da prate put Jevanđelja Hristovog.
Oprostimo jedni drugima sve, Sveti Sava nas poziva. Mirimo se i izmirimo pored moštiju Svetog Simeona Mirotočivog. Nastavimo dalje djelo Gospodnje sa Svetim Savom i Bogom otaca naših: Hristom Isusom vaskrslim iz mrtvih, kome priliči slava sa Ocem i Sinom i sada i u vijek i u vjekove vjekova.
Srećna slava Sveti Sava.
Amin.
