NOVOSTI, FRANKFURT

Slava crkvenog hora ,,Sveti Vasilije Ostroški” – Frankfurt

Sveti Vasilije Ostroški liturgijski je proslavljen u Frankfurtu. Naveče je hor pri Crkvenoj opštini Frankfurt ,,Sv. Vasilije Ostroški” lijepo proslavio slavu Sv. Vasilija Ostroškog Čudotvorca.

Besjeda na Sv. Vasilija Ostroškoga

Put Svetog Vasilija Ostroškoga

Uporediti 17. vijek sa današnjim vijekom, jeste porediti prošlost sa sadašnjošću. Porediti tadašnju situaciju u rodu našem sa sadašnjom aktuelnošću: možemo zaključiti da je danas bolje nego tada u našem rodu. Tada smo bili podjarmljeni turskom silom, a danas uživamo veća prava. I onda i sada, kao i uvijek u životu, osnovni problem ljudi bio je egzistencija i sloboda. I tada i sada, ljude su mučile bolesti, ,,strašna tajna”: smrt i ambicije. 

Zamislite 1610. godinu među Srbljem: tada se rodio jedan dječak Stojan. 

Vremena su bila teška, neizvjesna i svako zanoćivanje bilo je u teško mrkloj noći, šta  sutrašnji dan donosi nije se znalo. 
Koja će ,,sila” udariti? 

Sa Zapada ili Istoka, kakogod, Srbin je bio u sredini žrnevlja. Svako novorođenče bilo je blagoslov i obećanje, nada da će biti bolje. Generacije Srba su se molile i iščekivale zoru oslobođenja od teškog jarma. 

Neće ni Stojan dočekati oslobođenje od Turaka. Stojan će pokazati svojim životom šta je istinsko “oslobođenje” i šta je istinski, živi život. Jer Stojan je krenuo stazom princa Rastka. Iz Svetog Save đedovine Hercegovine Stojan napušta oveštalost profanosti i magnovenje ljudskog dumanja. 
Zavoljevši Hrista iznad svega, i shvativši da je Isus Istok očekivanja i Izvor mira, Stojan postaje monah Vasilije. 

Vasilijev put neodvojiv je od puta Svetog Save jer oni hode i prate Hristove stope. Svetosavska i Svetovasilijevska staza jeste Jevanđelski put. Sveti Vasilije Ostroški čuvar Huma postaje tvrđava; koji štiti Pravoslavlje od štetnih uticaja. Obrazac vrline, asketskog stila života, Sveti Vasilije Ostroški postiže da ostvari povjerenu mu zadaću. I zato ga Gospod proslavlja još za života, kao živog ugodnika Božijeg. Poput Mojseja i Avrama, Isaka i Jakova, kao ravnoapostolnog, i na duhovnim visinama Kapadokijskih otaca, Sveti Vasilije Ostroški je sjajan izdanak iznikao od Nemanjića svetih. 

On je iskra od duhovnog bogatstva Sv. Save i svetih Nemanjića koji će se rasplamsati u nebozemnu vatru Duha Svetoga i dotače rajem miomirisnim i Sveblagom Hristovom desnicom povjereno mu stado. 

Ostrog poput Maslinske gore ukazuje na Sinaj. Božije Zapovjesti od Svetog Vasilija Ostroga obasjavaju Sion – Gornje mjesto ovoga svijeta. I porediti Ostrog iz vremena Sv. Vasilija Ostroškog življenja sa današnjim Ostrogom i životom u Hristu, koji je Isti zauvijek, sozercavamo da je ne samo uporediv Ostrog nego da je život na Ostrogu, uspinjanje na visotu te svetinje Božije, put naš, težak i naporan, ali spasonosno i sudbonosno uspinjanje na visotu Tavora i preobraženja. 

Iz roba u oslobođenog, iz dubine mraka na visinu obasjanu i prosvećenu vječnim sjajem Hristovog Vaskrsenja.
Zato je Sveti Vasilije bio živi čudotvorac, poput svih Svetih otaca, prava datih mu od Živog Boga. 
Zato je Sveti Vasilije Ostroški i sada i danas i zauvijek živi, živi Svetac, koji čini potonja i ista čudesa od Gospoda. 

On sada sa Svetim Savom i svim Svetima služi vječnu Liturgiju, i zajedno s onima koji ih je vidio još ovde u ,,Nebeskoj Liturgiji”, Svetim Nikolajem Žičkim i Ohridskim mole za nas. 

Da budemo i ostanemo čada Hristova. 
Da nastavimo Svetosavskim putem, pa preko Studenice i Sopoćana put Ostroga, i onda ka  Dečanima, Gračanici i Hilandaru, prateći Sv. Savu i Sv. Vasilija Ostroškog koračamo Krkom, Krupom i Dragovićem svratimo u Gomionicu, Moštanicu i Glogovac. Poklonimo se u Ravanici i Manasiji, cjelivamo mošti u manastiru Tumane…

I neumorno hrleći duhovnoj zaostavštini naših divnih Svetotelja molimo se za mir u svijetu. Proseći od Pobjednika Hrista blagodat Duha Svetoga, istu, kojom se obogati Sveti Vasilije Ostroški koga danas slavimo. Slava mu i milost.
Neka nas njegovim molitvama Gospod pokaje i učvrsti na Svetosavakom putu prema carstvu nebeskom!.

o. Simon Turkić