Kada su blaženopočivšeg ruskog patrijarha Alekseja II pitali šta je najteže u njegovom životu, koji je bio mukotrpan i slavan, on je odgovorio da je u životu ne samo hrišćanina već svakog čovjeka uopšte najteže zapravo biti i stajati na prvom mjestu. Tako je i naš patrijarh, koji je doživio lijepu i duboku starost, veliki broj godina stajao na prvom mjestu, i kao rektor Prizrenske bogoslovije, i kao episkop niški, i kao patrijarh srpski. Ne možemo ni zamisliti koliko je bilo teško predvoditi druge, ali blaženopočivši patrijarh Irinej je istrajao u svakoj službi koja mu je bila dodijeljena. Na nama je sada da se molimo Bogu za njegovo upokojenje, ali i da razumijemo koliko je odricanja i truda bilo potrebno da bi se na tim odgovornim mjestima odstojalo i opstalo.