VIKARNI EPISKOP JOVAN, DISELDORF, NOVOSTI

Beseda Episkopa Jovana na praznik Svetoga proroka Ilije u Diseldorfu

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Danas, kao što znate, proslavljamo spomen Svetoga proroka Ilije. Kada god proslavljamo bilo koga od starozavetnih proroka ili svetitelja Novoga zaveta, ili iz perioda posle Hristovog ovozemaljskog života, mi u stvari proslavljamo jednu jedinstvenu istinu o Vaskrslom Hristu i o životu u Vaskrslom Hristu. Život u Vaskrslom Hristu predstavlja mogućnost spoznanja dara i izuzetno čudo kojim živimo iz trenutka u trenutak, iz sekunde u sekundu, iz minute u minutu i tako ceo život, koliko god ko od nas živeo, živi neizmernim darom blagodati Božije. To što smo danas ovde sabrani na ovom mestu, nije moralo da se podrazumeva, nego smo to mogli da učinimo zahvaljujući tome što nam je Gospod dao i život i snagu da dođemo na ovo mesto i zahvaljujući tome što nas je svojom neizmernom ljubavlju pozvao da se odazovemo na Njegov poziv. Ni odaziv na taj poziv ne bismo mogli da učinimo bez Njegove milosti i ljubavi. Sve što se u domostroju spasenja događalo ili se događa, ima za cilj da nas privede tom večnom i blaženom životu u Hristu. Zato je, draga braćo i sestre, Hristovo otkrivenje, otkrivenje života i otkrivenje ljubavi, jer se kroz svete proroke i sve svetitelje Božije projavljuje neizmerna Božanska ljubav i time nas upućuje na činjenicu i istinu da u ovom svetu i našem životu, jedino što ima smisla jeste ljubav, jedino što će večno opstati i postojati jeste ljubav, čista ljubav.  Sa druge strane, ono što nema smisla jeste neprijateljstvo, mržnja, zavist i osuda. Osuda bilo koga i bilo čega, iz bilo koga razloga, draga braćo i sestre, je nešto što nas udaljava od podobnosti Hristu, od podobnosti Bogu, koji nas je stvorio po svome liku da bismo projavljivali istinu o Njegovom svetom i blaženom životu, tako što ćemo voleti i ljubiti sve ljude i ako Bog dâ, da Njegovim silama i moćima, milošću i blagodaću a ne našim sposobnostima, ljubiti i voleti čak i svoje neprijatelje. Naravno da to nije jednostavno i lako, svi znamo iz svoga iskustva da je to bolno, da mi padamo i trpimo različite nepravde u različitim situacijama, i to iskustvo koje bezmalo dele svi ljudi koji žive na zemlji. Međutim, ako znamo da je poslednja i trajna istina sveto Hristovo vaskrsenje i buduće carstvo Božije u koje smo prizvani, ako znamo da sa svim ljudima, sa kojima živimo na zemlji, delimo slabosti, onda će to znanje milošću Božijom omekšati naša srca da lakše oprostimo jedni drugima, da se za one za koje mislimo da su pogrešili nešto prema nama ili prema bilo kome drugome, radije pomilimo nego da ih osudimo, da se, što je više moguće, uzdržimo od bilo kakvih ogovaranja i analiziranja tuđih grehova a da se, nasuprot tome, molimo za ljude koji su u nevoljama i za sve ljudi, naše srodnike, prijatelje i za nas same, da se molimo, jer vidimo da ovo mesto na kome danas stojimo predstavlja mesto izuzetnog otkrivenja. Svi smo mi pozvani za trpezu Gospodnju, pozvani smo radi Svetog Tela i Krvi Gospodnje, za trpezu Svete evharistije. Na ovom svetu u kome živimo ne postoji ništa veće i uzvišenije, ne postoji bogatija i lepša trpeza od trpeze evharistije, od toga da nas Sin Božiji Gospod Isus Hristos poziva za trpezu na kojoj nas, sve bez izuzetka, hrani Svojim prečistim Telom i svojom prečasnom Krvlju, tim potvrđujući i pokazujući koliko nas voli, da bez obzira na sve razlike, socijalne, intelektualne, društvene i sve moguće koje su zamislive i koje nisu zamislive, Gospod nas sve jednako hrani iz istog putira Svoje ljubavi i blagodati, i tim potvrđuje Svoju neizmernu i večnu ljubav. On nas uči i poziva da i mi, na taj isti način, ljubimo jedni druge. Zato se na liturgiji kaže ljubimo jedni druge da bismo jednodušno ispovedali. Draga braćo i sestre, neka vam je srećan i blagosloven današnji praznik, neka bi Gospod dao da molitvama Svetoga proroka Ilije primamo otvorenog srca istine Njegovog otkrivenja i Njegove blagodati i da se pričešćujemo od trpeze Gospodnje i da tu trpezu ne mimoilazimo i da je ne odbacujemo, jer je ona preveliki i najsvetiji dar koji se daje čoveku za spasenje na Svetoj Liturgiji, koju služimo ne samo za naše spasenje nego i za spasenje celog sveta, amin.