VIKARNI EPISKOP JOVAN, DISELDORF, NOVOSTI

Beseda Vladike Jovana – Naša srca treba da budu kao srca dece – Diseldorf

U nedelju, 13. avgusta 2023. godine služena je Sveta arhijerejska Liturgija u Sabornom hramu Svetoga Save u Diseldorfu. Bogosluženjem je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop humski g. Jovan. Na kraju Svete Liturgije Vladika Jovan pročitao je molitvu za blagosloven početak nove školske godine.

Beseda Vladike Jovana:

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, danas smo se sabrali na ovom mestu da proslavimo Gospodnje sveto vaskrsenje, da od Njega zatražimo isceljenje od svake bolesti i svake nemoći, da od Njega zatražimo i zamolimo oslobođenje od svake vrste demonske sile i demonske napasti. Sabrali smo se da zajedno iskustvujemo, kao Njegovi sveti učenici i apostoli, moć i silu Njegovog vaskrsenja iz mrtvih. Danas ste u prozbama jektenija mogli čuti da se naročito molimo i za početak školske godine sve dece koja su ovde sabrana ali i svih onih koji nisu sa nama a počinju školsku godinu i počinju iznova da se uče različitim naukama. Mi se molimo za njih, kao što ste čuli, pre svega Božijom milošću i Božijom blagodaću, da im Bog dâ da na svom školskom putu uvek sačuvaju svoja srca u istini i blagodati Božijoj. Čuli smo u današnjem Jevanđelju, koje smo pročitali radi molitve za početak nove školske godine, da je Gospod rekao da treba svi da postanemo kao deca da bismo ušli u carstvo Božije, da postanemo kao deca u smislu da naša srca postanu kao srca dece, da budemo brzi na svaku vrstu radovanja, da budemo sposobni da se veoma brzo odljutimo ili da se odljutimo brže nego što se naljutimo, i da naša srca budu širom otvorena za Božansku blagodat i Božansku ljubav, kao što su to srca dece. Zato neka bi Gospod dao, kada god vidimo decu, da se setimo Hristovih reči i da se molimo Bogu da nam uvek da i blagoslovi da budemo kao deca i da srca sve dece Gospod sačuva da ostanu onakva kakvim Gospod želi da ona budu a to je, da pre svega, teže putu Božijem i traže carstva nebeskog. Sve ostale nauke, draga braćo i sestre, koje učimo i kojima se učimo, koliko god one bile važne, jesu, kao što znamo kao hrišćani, prolazne, da će sve proći i na kraju će ostati ljubav i naše život u zajednici sa našim Bogom u budućem carstvu Božijem. Sve te nauke i sve ono što učim  o i što činimo može da nam bude na korist, na spasenje i mi se za to i molimo. Da sve ono što nam je Gospod dao kao nauke i znanje, ne upotrebimo, ne daj Bože, jedni protiv drugih, da nam ne bude životni cilj, isključivo i samo profit i uspeh nego da nam Bog dâ da sačuvamo svoja srca, da u životu činimo sve što je dobro a ono što je dobro može biti dobro samo ako je na spasenje svakoga od nas kao pojedinaca ali i celoga sveta u kome živimo. Neka bi Gospod dao da i danas Njemu, otvorenog srca i praštajući jedni drugima, zablagodarimo na ovom svetu koji nam je dao, na blagoslovu i blagodati životu koji živimo, na bogopoznanju koje nam je otkriveno, i naročito na ovom današnjem sabranju i na ovoj današnjoj Liturgiji koju nam Gospod nesebično daruje, kako bi još bolje spoznali Njegove puteve i kako bi nam se, kao zajednici, kao jednom Gospodnjem Telu, otkrila blagodat istine Hristovog vaskrsenja i budućeg carstva Božijeg, koje dolazi, amin.