VIKARNI EPISKOP JOVAN, DISELDORF, NOVOSTI

Beseda Vladike Jovana – Nedelja 6. po Duhovima – Diseldorf

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Bog koji je stvorio svet i sve što je u njemu, sa neizmernom željom da ceo svet i celokupna tvorevina i naravno ljudi, postanu deo Njegovog večnog i blaženog života. On je stvorio i upriličio i mogućnosti da se i mi danas pridružimo događajima Božanske sile i slave i Njegovog isceljenja i učešća u blagoslovu Gospodnje jevanđeoske objave budućeg carstva Božijeg. Bog je u različite dane, na različite načine objavljivao Svoje buduće carstvo koje dolazi. Isceljivanje bolesnika jeste jedan od mnogih načina objave Božanskog carstva.

Danas smo čuli iz Jevanđelja da je On oduzetom, koji je ležao nepokretan na postelji, dao isceljenje tako što mu je rekao ustani, uzmi odar svoj i hodi i da mu se na taj način opraštaju gresi. Neki od prisutnih zamerali su Isusu jer nisu razumeli da je On Sin Božiji, da je on Bog i da On ima vlast opraštati grehe. I kada god ustanemo sa svojih postelja, treba da zablagodarimo Bogu i da Mu se zahvalimo što nas je ponovo i iznova podigao sa naših postelja jer se to ne podrazumeva, što nam je dao još jedan dan da u zdravlju i Njegovoj milosti hodimo. Ne treba da mislimo da smo veći i bolji od onih koji iz bilo koga razloga leže na svojim posteljama, nego treba svoja srca i svoje molitve da ulažemo u zdravlje i ozdravljenje svih na slavu Božiju, da se molimo da Gospod i njih podigne na Svoju slavu našim molitvama i našom verom, kao što je uzetoga podigao sa postelje verom njegovih srodnika i prijatelja. Molimo se da i nas, Svojom milošću, podigne sa dugotrajnih postelja u koje ćemo svi leći pre ili kasnije, a to je, braćo i sestre, grobna postelja. Jedino Gospod Isus Hristos ima moć takvog isceljenja, da kao što je On Sam, Svojim Ocem i blagodaću Svetoga Duha podignut iz mrtvih, da tako i sve nas podigne iz mrtvih. Vaskrsenje iz mrtvih jeste osnov naše hrišćanske vere, to nam Gospod obećava i objavljuje kao smisao našeg života i poziva nas a mi dajemo odgovor na taj poziv dolaskom na ovo sveto i svešteno mesto i svedočimo Njegovo vaskrsenje i veru u Njegovo vaskrsenje. Budući ovde, kao narod sabran oko Onoga koji je Vaskrsao iz mrtvih, mi slavimo Njegovo vaskrsenje i pričešćujemo se Svetim, nebeskim, tajnama Njegovog tela i krvi. Na taj način ispunjavamo onu zapovest koju nam je Gospod dao pre Svoga, za nas spasonosnog, stradanja a to je da se sabiramo na svetim liturgijama i da se pričešćujemo u skrušenosti srca i raspoloženju pokajanja i da Ga tako čekamo dok On ponovo ne dođe i dok On ne stane na prvo mesto i počne sa nama i za sve nas da služi večnu evharistiju u budućem carstvu Božijem, evharistiju kroz koju će doći do preobraženja celoga sveta i svega što je u njemu, u koje će svi i sva biti upotpunjeno, isceljeno i preobraženo i oslobođeno od stanja propadanja, strasti, smrtnosti, tuge, bola, depresije i bilo kakvog mučenja i preobraženo u stanje slobode.

Neka bi Gospod dao da u dubini svojih srca svima sve oprostimo jer ovaj život je toliko kratak a u životu jedino ljubav ima smisla, jedino ljubav je ono što neće proći, kada volimo i kada se trudimo da volimo, mi tada otimamo od tog smrtnog vremena ono što je vredno i dostojno večnog života. Neka bi nam Gospod dao isceljenje duše i uma i pravo i pravedno razumevanje istine jevanđeoskog otkrivenja svagda i u vekove vekova, amin.