BESJEDA U NEDJELjU 8. PO DUHOVIMA
Mt 14:14-21
Čovjek, kao i svako drugo živo biće mora da uzima hranu, da unosi u sebe izvore snage koja je neophodna za održavanje života. Mi prihvatamo kroz hranu u naš organizam tvar koju pretvaramo u energiju, u pokretačku silu koja nas čini živim. Unoseći hranu u svoje tijelo mi na najneposredniji način postajemo zajedničari prirode, tj svijeta kojim smo okruženi i čiji smo sastavni dio. Hraneći se plodovima prirode mi čulom ukusa uspostavljamo odnos sa njom, saznajemo da život koji nas okružuje može da bude sladak, slan, kiseo, gorak.
Naš odnos prema hrani otkriva mnogo toga o nama samima. Pokazuje nama i ostalima na koji način mi doživljavamo svijet oko sebe. Na koji način spremamo hranu, šta i koliko jedemo, da li umjereno ili se prejedamo, koliko bacamo, da li je rado sa drugima dijelimo ili je pak jedemo sami. Sve to su pokazatelji stanja naše svijesti, naše volje, našeg duha. Jednom riječju, naš odnos prema hrani pokazuje kakvi smo ljudi.
Nedostatak hrane znači prekid našeg odnosa sa svijetom čija posledica može da bude fatalna. Stanje gladi jeste jedno od najvećih iskušenja po ljudsko biće. Zbog gladi čovjek je u stanju da odustane od svoje ljudskosti, da pokaže svoju surovu stranu i svede svoje postojanje na životinjsku borbu za preživljavanje.
Čovjeku, kao i svakom drugom živom biću, je nepohodna hrana, jer kroz hranu mi uspostavljamo vezu sa Izvorištem života. Sveto pismo nam pokazuje da se Bog čovjeku otkriva darujući mu hranu. Stvorivši prve ljude On ih blagosilja i dozvoljava da se hrane plodovima Njegove tvorevine. Avramu se Bog otkriva u obliku tri neznana gosta koje on poziva u dom svoj i dijeli sa njima hranu. Spasavajući jevrejski narod iz egipatskog ropstva Gospod im šalje tajanstvenu hranu manu da ne pomru od gladi tumarajući 40 godina po pustinji. Hristos, kako danas čusmo u Jevanđelju, hrani pet hiljada ljudi sa pet hljebova i dvije ribe.
U ovom Hristovom čudu se otkriva velika tajna vezana za naše postojanje. Narod, žene, djeca, muškarci, starci i mladi su pratili Isusa slušajući svaku Njegovu izgovorenu riječ, osjećajući da su svjedoci nečeg posebnog, da su svjedoci dolaska Spasitelja u svijet. Prateći Hrista oni dolaze u pustinju, dugo su vremena na putu a biva već kasno. Narod je iznuren i gladan i učenici predlažu Isusu otpusti narod neka ide u sela da kupi sebi hrane (Mt 14,15)
Međutim Hristos to ne čini, nego njihovu glad utoljava hranom. Sa malo hrani mnoštvo, ali to malo jeste ono što je suštinski potrebno svakom čovjeku. Sve ove ljude je glad potjerala da dođu u pustinju da traže Hrista. Ne tjelesna, no duhovna glad: glad za istinom, pravdom, mirom, ljubavlju.
Oni napuštaju sigurnost svoga doma, svoje porodice, grada, napuštaju svoje poslove i odlaze u pustinju ne bi li susreli, vidjeli, čuli tog čudesnog proroka koji objavljuje jednu potpuno novu nauku otkrivajući svakom srcu koje želi da ga primi u sebe istinu o smislu postojanja.
Hristos otkriva čudom hranjenja pet hiljada ljudi tajnu svoga postojanja ali i postojanja svakog čovjeka i svakog živog bića. Tek kada utolimo našu glad za smislom, tek kada saznamo zašto, zbog čega i za koga živimo, postaje nam jasno da čovjek ne živi samo o hljebu, no o svakoj riječi koja izlazi iz usta Božijih (Mt 4,4).
Blagoslovivši pet hljebova i dvije ribe Hristos daje preko učenika narodu hranu osveštanu pristustvom Božije blagodati. Gospod toli duhovnu i tjelesnu glad onima koji su ga tražili i došli u pustinju da čuju Riječ Božiju.
Draga braćo i sestre, ne prestajmo nikada da tražimo Hrista, ne bi li i mi u susretu sa Njim utolili našu glad za smislom i istinom. On je naša istinska hrana. Voljom Oca Nebeskog, sadejstvom i silom Duha Svetoga, Sin Božiji postaje dio nas, da bi mi postali dio Njega.
Hristos nam se otkriva i poziva nas riječima koje mi ponavljamo svake liturgije iznova: Uzmite, jedite, ovo je Tijelo moje… (Mt 26,26) Samo za trpezom sa Hristom, pričešćujući se hranom besmrtnoga života mi obnavljamo u sebi ikonu Božiju, iskru božanskog postojanja.
Pristupajući na Svetoj Liturgiji sa ljubavlju, čista srca i mirne savjesti Tajni Hristovog prisustva mi dobijamo svaki put novu šansu da postanemo sadjelatnici Njegovi u preobražavanju svijeta od mjesta pustog u rajsku baštu. A od nas i naše slobode zavisi koliko ćemo naš život i svijet oko sebe ispuniti hranom blagodati neprolazne. Amin.