BESJEDA
U NEDJELjU 31. PO DUHOVIMA – PO BOGOJAVLjENjU
Mt 4, 12-17
U današnjem čitanju odlomka iz Svetog Jevanđelja saznajemo da Gospod Hristos poslije krštenja i četrdesetodnevnog kušanja u pustinji od đavola dolazi u Galileju, gdje se nastani u Kapernaumu primorskome, u krajevima Zavulonovim i Neftalimovim (Mt. 4,13)
Ovim, naizgled ne toliko važanim detaljem, Sveti jevanđelista Matej podsjeća na riječi proroka Isaije koji proriče da će upravo u Galileji neznabožakoj narod koji sjedi u tami vidjeti svjetlost veliku, i da će onima koji sjede u oblasti i sjeni smrti, svjetlost zasijati. (Mt 4,16)
Dugo očekivani Mesija, koga su jevrejski proroci najavljivali, otpočinje svoju propovjed riječima: Pokajte se, jer se približilo Carstvo Nebesko. (Mt 4.17)
I naravno nije slučajno da Gospod upravo u gradu Kaprenaumu, mjestu neznabožačkom izgovara po prvi put spasonosne i istinite riječi da se približilo Carstvo Nebesko.
Narod koji sjedi u tami […] u oblasti i sjeni smrti.
Ove riječi se ne odnose samo na duhovno stanje koje je vladalo među tadašnjim žiteljima Galileje, one takođe opisuju duhovno stanje čovjeka, naroda, cijelih društava svakog vremena i epohe.
Sjediti u tami znači živjeti u mraku neznanja – jer u mraku ne vidimo šta je oko nas, a ono što ne vidimo ne možemo istinski ni da upoznamo. Boraveći u mraku čovjek gubi orijentaciju, ne zna gdje se nalazi i na koju stranu treba da ide, počinje da gubi povjerenje u sebe, svoja sopstvena čula, i glasove onih koji ga dozivaju u tami. Tada počinje u nama da se rađa nemir i strah jer shvatamo da nezaštićeni i slabi tumaramo izgubljeni u mraku, u oblasti i sjeni smrti.
Međutim, istina je, da tama u svojoj suštini u stvari i ne postoji, ona je samo nedostatak svjetlosti. Čim se svjetlost pojavi, ona čezne, nestaje i svako ko je do tada boravio u mraku može da vidi da svijet onakvim kakav on zaista i jeste.
Hristos je, kako nas Sveto Pismo i Predanje uče, svijetlost svijetu. On je ta prosvjetljujuća sila koja obasjava cjelokupnu tvorevinu i otkriva smisao svakog bića koje živi u njoj. Sin Božiji dolazi među nas ne bi li nam objavio, kako danas čusmo, da se približilo Carstvo Nebesko.
A da bi prihavtili iscjeljujuću svjetlost Njegove blage i radosne vijesti u nas, neophodno je da i mi načinimo jedan odlučujući korak – da se pokajemo.
Pokajanje je dinamični preokret, izraz naše volje da napustimo život u tami i krenemo ka Izvorištu svjetlosti. Pokajanje je put koji nas vodi ka poznanju smisla sopstvenog postojanja.
Sveti Grigorije Niski, veliki bogoslov, Sveti otac i učitelj Crkve je učio da Bog stvara čovjeka kako bi on bio prijatelj Božiji i djelio Njegovo blaženstvo. Bog stvara čovjeka po ikoni i podobiju Svojem usled preobilja Svoje ljubavi, s ciljem da ga učini pričasnikom božanstvenih dobara i života vječnog.
Zato je bitno draga braćo i sestre, da se uvijek, a pogotovo u teškim životnim trenucima, kada pomislimo da tama noći nikada neće prestati, da smo na kraju snaga, da nema izlaza, sjetimo osnovne istine naše vjere: da je Bogu bezgranično važan svaki čovjek, svaka ličnost i da On želi da se svako od nas oslobodi i spase mraka i sjeni smrti.
Ne bojmo se, Hristos se rodi i Bog nam se otkri da bi nam javio radosnu vijest da se približilo Carstvo Nebesko.
Amin.