Ostoja Borković je rođen 10. oktobra 1937. godine u selu Turjak, Opština Bosanska Gradiška, od oca Ostoje i majke Stane. Rastao je sa sestrama Vidosavom i Stankom.
Dobivši ime po ocu, da bi ih razlikovali, od djetinjstva je prozvan Oste.
U vihoru ratnih dešavanja Drugog svjetskog rata i tragedije koja je zadesila cjelokupni narod naš, Ostoja sa majkom i sestrama biva zarobljen od strane ustaša u mjestu Gornji Podgraci, kod Kozare.
Te davne 1942. godine, petogodišnji Ostoja pješke, bos, gladan, uplašen, iscrpljen zajedno sa sestrom Vidisavom, ocem i majkom koji su nosili u naručju malu Stanku (petnaest mjeseci), pješke su išli do Stare Gradiške, ne sluteći da ih tamo čeka mučenje i smrt.
Majka je stradala od ustaške ruke, otac otjeran u ropstvo a Ostoja i sestre su poslije Jasenovca, na čudesan način prebačeni u drugi logor u Sisku. Tu su ih razdvojili, Stanku je usvojila jedna porodica, a Vidosava i Ostoja su kraj rata dočekali u logoru.
Godine 1969, Ostoja dolazi u Diseldorf.
Dolaskom u naš stari diseldorfski hram, dalo mu je snagu i volju da se izbori sa daljim životnim borbama. Čitav svoj životni vijek Ostoja je bio povezan sa Bogom, sve do njegove smrti.
Ogromno je bilo njegovo zalaganje i trud na gradnji hrama u Diseldorfu, kao i na crkvenom domu i kapeli. Svaku nedelju je pomagao sveštenstvu, kako je i sam voljeo da kaže: ,,Dočekao sam deset sveštenika, četvoricu vladika i svu djecu Diseldorfa“.
Odlikovan je od Episkopa Konstantina i Sergija gramatom zahvalnosti, a 2021. godine je na prijedlog Episkopa Grigorija odlikovan od naše Svete crkve ordenom Svetog Jovana Vladimira.
Vječna ti slava naš, dragi čika Ostoja i velika hvala za sve!
Ispraćaj tijela pokojnika biće organizovan u ponedjeljak, 23. oktobra 2023. godine u sali Eparhijskog centra u Diseldorfu (Wanheimer Str. 54) u 17:30, a sahranjen će biti u rodnom mjestu po ličnoj želji.
