Na dan silaska Sv.Duha na apostole u Fridrihshafenu okupili su se vjernici da molitveno proslave veliki praznik Pedesetnice. Svi parohijani strogo su se pridržavali svih higijenskih mjera propisanih od strane vlasti. Liturgiju je služio nadležni sveštenik Milorad Marijanović.
Na kraju Liturgije otac Milorad obratio se vjernicima riječima:
„Praznik Pedesetnice je praznik izmirenja Boga i čovjeka. Praznik obećanja Hristovog da će im poslati Duha Utješitelja koji od Oca ishodi. Tokom istorije Gospod je mnoga dobra darovao Izrailju. Kada su bili izgubljeni u pustinji Gospod je daždio maanu- hljeb anđelski a stub ognjeni ih je vodio ka spasenju. Ali kada bi odstupio čovjek od zapovijesti Božije gubio bi i darove Njegove. Sjetimo se starozavjetne Kule vavilonske. Ljudi su iz gordosti gradili kulu do neba da bi stekli sebi ime, a misao srca im je bila da se uzvise nad Gospodom svojim. I danas čovjek zida i gradi misleći da zida za vječnost a duša mu vene i muči se bez vremena za molitvu. Gospod premudri vidje lukavstvo vavilonjana i reče: Gle narod jedan, i jedan jezik u svih i to počeše raditi, i ništa im neće smetati da ne urade što su naumili. Hajde da siđemo, da im pometemo jezik, da ne razumeju jedan drugog šta govore (Pos. 11.5). I tako Gospod sveza jezik ljudski da sačuva čovjeka od rodonačalnika svakoga grijeha-gordosti.
Na praznik Pedesetnice apostoli su bili okupljeni u hramu na molitvi. Tada, kako nam pripovijeda jevanđelist Jovan nastade velika huka vjetra i siđe Duh Sveti na Apostole. On im odveza jezike koji su na Kuli vavilonskoj bili svezani, i oni ozareni blagodaću Duha Svetoga govoraše svim jezicima tako da su ih narodi svih nacija okupljeni u Jerusalimu mogli razumjeti. Gospod je odvezao jezike apostolima da ih pripremi da idu do svih krajeva Zemlje da narodima propovijedaju Jevanđelje. Apostol Petar izađe pred okupljeni narod i održa vatrenu propovijed nakon koje pristupi i krsti se oko tri hiljade ljudi. Zato ovaj praznik braćo i sestre naziva se i rođendan Crkve.
Braćo i sestre, sila Božija se u nemoći pokazuje jakom. Prije samo nešto više od pedeset dana Hristos i Crkva bejahu prezreni, raspeti i obnaženi. A danas, Gospod sa desne strane Boga Oca na Prestolu Slave stoluje, a Crkva Njegova obučena u prekrasnu haljinu blista u tami vremena. Jer haljina Crkve je narod Božiji. Narod vjerni okupljen u ljubavi i slozi oblači i ukrašava Crkvu. A svaki put kad se vjerni razjedinjuju i svađaju otkrivaju nagotu Crkve, cijepaju rizu jedinstva Njenog i Hrista ponovo na Krst raspinju. Zato ovaj praznik i jeste praznik izmirenja Boga i čovjeka ali i ljudi međusobno. Danas Gospod šalje kišu blagodati Duha Svoga da nas izmiri, srca da nam rastopi suzama ljubavi svoje, da bismo ozareni i očišćeni u vječnu radost Njegovoga Carstva ušli. Amin.“
