Na Vidovdan 28.06.2020. u hramu Svetih srpskih Novomučenika u Fridrihshafenu, služena je Liturgija povodom hramovne slave. Bogosluženju je prisustvovao veliki broj vernih koji su došli na zajedničku molitvu povodom velikog praznika srpskog pravoslavnog naroda i slave svojih patrona. Liturgiju je pored nadležnog sveštenika oca Milorada služio i starješina hrama u Nirnbergu protojerej Ilija Romić. Nakon zaamvone molitve otac Ilija je prerezao slavski kolač sa kumovima slave. Kumovi slave bili su članovi odbora CO Fridrihshafen.
Otac Ilija čestitao je vjernicima njihovu krsnu slavu obraćajući se riječima:
Dragi ljudi,
Neka Vam je blagosloven današnji dan i Vaša slava. Dan u kojem se sjećamo Sv.Kneza Lazara i svih srpskih mučenika i novomučenika.Sjećamo se dana i krsne žrtve Svetog Cara Lazara i njegove vojske kada je davne 1389. na Kosovu polju rekao jedno vječno ,,DA“ svome Gospodu Isusu Hristu i pohitao u zagrljaj njemu i svim pravednicima koji obitavaju u Carstvu Nebeskom u koje ćemo svi jednom doći.
Čuli smo u Jevanđelju upečatljive riječi gdje se kaže kakvo je oko tvoje tako će biti i tijelo tvoje. Ili će svijetliti kao sveto Lazarevo tijelo posle bitke okupano u sili blagodati Božije. Ili će nam tijelo biti sablažnjivo i samo gledati šta da jedemo i kako da se obučemo i u tome će nam proći život. Kakvo oko imaš i kako gledaš takav ti je i život i vjera.
Možete zamisliti kakvo je izgledalo to jutro pred kosovski boj. Kada je sveti Car ustao , pogledao oko sebe i vidio da su svi voždovi i knezovi razjedinjeni. Nesrećni Branković je već štampao svoj novac nadajući se da će političkim prevarama doći na vlast, svima zavladati, imati svijetle haljine, izobilje u hrani i živjeti dugo i sve biti u redu. Sveti Knez je znao da je jedini spas u njegovom Gospodu Isusu Hristu i Carstvu Njegovom, jer zemaljsko je za malena Carstvo a Nebesko vazda i dovijeka. Za boj su se spremali svi svetim pričešćem na svakom mjestu na Kosovu. Svaki vojnik je pristupio svetoj čaši i pričestio se jer je znao da je tu Gospod. Nakon toga svi su izašli pred Turke kojih je bilo mnogostruko više i svi znamo kako se boj završio.
Ni u jednom narodu na ovom svijetu ne postoji ovakva priča, da jedan narod sa svojim vladarom izađe u boj na polje i svi daju život za Hrista. Ko smo mi danas? Čiji smo mi naslednici? Ko je nas rodio? Ne znamo dragi ljudi. Ali sigurno je što nam kaže Sveto Jevanđelje, da smo mi puno danas počeli da gledamo šta ćemo pojesti, popiti i kako ćemo što duže poživjeti. Neka bi se Sveti knez Lazar molio pred prestolom Gospodnjim da i mi malo povjerujemo u ono što je on vjerovao, pa da opet uz Hrista postanemo veliki narod što zaista i jesmo. A narod Božiji jeste Crkva Pravoslavna i izabrani narod Božiji oko kojeg ćemo i mi biti ako Bog da kada Hristos doće u svoj svojoj slavi zajedno sa svetim knezom Lazarom i svim srpskim mučenicima i radovaće se u vijekove vijekova amin.
