U petak, 06. januara 2023. godine Svetom arhijerejskom Liturgijom u Sabornom hramu Svetoga Save u Berlinu na Vedingu, započelo je bogoslužbeno proslavljanje Badnjega dana. Sabranjem je načalstvovao Episkop Diseldorfa i Njemačke G. Grigorije uz sasluženje sveštenstva i molitvenim učešćem vjernog naroda. Episkop Grigorija se vjernom narodu obratio besjedom o značaju Hristovog rođenja i dobre volje za naš život i naše spasenje.
Besjeda Episkopa Grigorija u prilogu:
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, srećan vam Badnji dan! Želim da vam kažem nekoliko riječ o tome šta se zapravo danas dogodilo i šta mi to danas slavimo. Bog kroz Koga je stvoreno sve, nebo, zemlja, univerzum, je tako stvorio čovjeka da čovjek to nebo i tu zemlju, sve što je stvoreno, prinosi Njemu. Ali čovjek je bio slab. Pogriješio je kao stvoreno biće. Taj prvi čovjek, taj naš praotac nije uspio da izvrši taj zadatak i dugo je trajala čežnja ljudi na zemlji da se jave sinovi božiji. Onda se javio sam Sin Božiji i to tako da je sišao među ljude i postao pravi i potpuni čovjek. Kao dijete koje ne može da prohoda, koje majka pušta i ono stalno pada ali majka ga podiže i tako nauči da hoda – takva je uloga Hrista među nama. On je došao da nas podigne i da nas nauči kako da hodimo od svoga rođenja do svoga spasenja. Ne da idemo od rođenja do groba! Zato je Hristos dva puta sišao u utrobu zemlje, koju je stvorio da na njoj živimo. Prvi put u Vitlejemu, sišao je u pećinu, u dubinu zemlje. Bio sam na tom mjestu, draga braćo i sestre. To nije neke obična pećina, nego se silazi u dubinu zemlje. Tamo se rodilo Dijete, radi nas i radi našega spasenja. Suština je u tome da je sišao da spase nas. Kako se to dogodilo? Tako što Ga je u svoju utrobu primila Djevojka Marija, pod Svoje srce, kao što svaka majka pod svoje srce prima dijete, rađa, uzgaja ga. Dijete kada se rodi postaje dio majčinog srca. Tako je od Presvete Bogorodice Hristos primio našu čovječansku prirodu ali uz Njenu dobru volju, uz Njeno blagovoljenje. Onda se rodio u Vitlejemu u vrijeme cara Iroda. Mudraci sa Istoka, koji su istraživali neku posebnu nauku, oni su po zvijezdama znali da se rađa Onaj koga ljudi očekuju kroz sva vremena, da se rađa Spasitelj. Išli su za tom zvijezdom. Znali su da se rađa tu. Otišli su do tamošnjeg cara i rekli mu radosnu vijest da će se roditi Spasitelj svijeta, rodiće se car ali ne zemaljski. I car se uplaši za svoju vlast i naredi da se pobiju sva djeca u Vitlejemu do dvije godine uzrasta. Nekoliko hiljada djece. Kada sam čitao o tome u Bibliji, sumnjao sam iako sam vjerovao, ali onda sam gledao jedan dokumentarni film o tome kako su kosti te djece pronađene u Vitlejemu. Toliko čovjeka može da obuzme zla volja kao što je obuzela nesrećnog Iroda. Nedavno sam razgovarao sa jednim prijateljom koji je izvrsni teolog i došli smo do zaključka gdje počinje ono ljudsko i božansko i gdje više nema nikakvog udjela u demonskom – u dobroj volji. Čovjek koji ima dobru volju se već opredjelio za carstvo Božije, za Boga. Čovjek koji ima zlu volju nalazi se u vlasti tame i đavola. Zato danas anđeli, u času dok se On rađa, pjevaju Slava na visini Bogu a na zemlji mir, među ljudima dobra volja – mir među ljudima dobre volje. Takvi ljudi su po Božijoj volji. Zato je važno, braćo i sestre, da uvijek ispitujemo sebe kakva je naša volja, da nas, ne daj Bože, ne obuzme zla volja, prema bilo kome, prema onima koji nas vrijeđaju, prema onima koji nas mrze, prema onima koji nam čine nepravdu. Nipošto puštati u sebe zlu volju! To ne znači da treba biti naivan pa da nas drugi gaze, ali nikada i nipošto ne smijemo u sebe pustiti zlu volju i da o nekome mislimo nešto zlo! Moramo u sebi pobjediti tu silu i snagu koja nam se nameće od tame i prihvatiti svjetlost a svjetlost je uvijek u dobroj volji. Eto, braćo i sestre, šta se dogodilo, eto šta slavimo… Zašto pjevamo pjesme Hristu slaveći ime Njegovo, zašto slavimo i radujemo se? Zato što je Bog postao čovjek, da bi čovjek mogao postati Bog, kako reče jedan od najvećih učitelja Crkve. Bog je došao u ovaj svijet da bi čovjek mogao postati vječan i živ, zato je uzeo našu čovječansku prirodu, zato se ovaplotio od Presvete Djeve Bogorodice i primio naše tijelo i našu priodu. Prvo ju je uznio na krst, prošao kroz smrt, vaskrsao i uznio je na nebo i sjeo sa desne strane Oca odakle će doći ponovo da sudi živimo i mrtvima. Sav taj sud može se svesti na jedno, kada dođe gledaće u naše srce i vidjeće da li u njemu ima dobre ili zle volje. Eto nam jednostavnog suda! Možemo da se pripremimo za njega, imaš li dobru volju – dobro je, imaš li zlu volju – nije dobro, ispravljaj se! Amin, Bože, da tako bude.