Proteklog vikenda u hramu Sv. Save u Berlinu bilo je izuzetno svečano, jer je svoju krsnu slavu proslavio hramovni hor ,,Sveti Stefan Dečanski”. Hor već 28 godina u kontinuitetu redovno peva na Svetim bogosluženjima u hramu Svetoga Save, na čemu smo blagodarni posebno dirigentkinji hora gospođi Ljiljani Šurdilović, koja od početka rada hora dobrovoljno vodi brigu i staranje o horu.
Veliku čast, članovima hora na ovogodišnjoj slavi, učinio je svojim prisustvom Preosvećeni Episkop Diseldorfa i Nemačke G. Grigorije. Slavlje je započeto u subotu 27. novembra večernjim bogosluženjem i blagosiljanjem slavskih obeležja, a potom se u crkvenom domu, a u skladu sa važećim propisima o okupljanju, nastavilo sa proslavljanjem u jednom predivnom ambijentu i atmosferi.
Sutradan, u nedelju 28. novembra na početku Božićnog posta, Svetu arhijerejsku Liturgiju služio je Preosvećeni Episkop G. Grigorije uz sasluživanje berlinskih paroha o. Veljka Gačića i o. Radomira Kolundžića, uz skladno pojanje hora ,,Sv. Stefan Dečanski”. Posle pročitanog jevnđelskog začala, besedio je Episkop Grigorije:
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Sveto Jevanđelje, draga braćo i sestre, uvijek, iznova i neprestano otkriva nam jednu blagu vijest o tome koliko je naš Bog Milostiv i Milosrdan. Današnje Jevanđelje nam otkriva na jedan upečatljiv i neobičan način kakav je naš Bog i kakvi smo mi ljudi.
Naime, kada je došao u zemlju gadarinsku koja je bila prema Galileji, Isus srete jednoga čovjeka koga su mučili nečisti duhovi, koji je, kako Jevanđelje kaže, nekada tako bio mučen da su ga dusi gonili kroz pustinju i nije se oblačio u haljine nego je bio nag a nerijetko su ga ljudi vezivali okovima i lancima ali on je sve kidao. Ne znam da li ste imali priliku da vidite obuzetog i bolesnog čovjeka koji ima neku nadljudsku snagu, nadljudsku bol i nesreću a kojim ima opet ono ljudsko u sebi jer je čovjek, stvor Božiji i ima božansko u sebi? Šta govori obuzeti čovjek Isusu: ,,Šta je tebi do mene Isuse, Sine Boga Višnjega?“ Čovjekova nemoć i slabost dolaze do izražaja u poređenju sa Božijom veličinom, jer prisustvo Boga razotkriva mizernost grešnika, vječnost Vječnoga pored prolaznosti prolaznoga. Već drugu rečenicu, nakon rečenice vapaja, izgovara demon ustima umobolnog koji kaže: ,,Molim Te, ne muči me!“ Isus se obraća zlim dusima pitavši za ime, a oni odgovaraju da se zovu Legion, jer ih je mnogo. Pogledajte, braćo i sestre, zli dusi, našavši se pred Onim Koji je Stvoritelj neba i zemlje, znaju da Mu se moraju pokoriti, te Ga mole da ih ne pošalje u bezdan, u ništa, u nebiće. Ne mogu ni zlo, ni zli dusi da funkcionišu bez nas, oni prebivaju (kao u čovjeku iz ove priče) u našem tijelu ili umu, projektuju svoju zlobu kroz nas, koja se ispoljava u našim postupcima i grijesima, krijući se u početnom impulsu koji šalje signal grijeha, a mi to svjesno ili nesvjesno usvajamo. Isus dopušta dusima da uđu u svinje koje, istog momenta, jurnuše u jezero i udaviše se. Čovjek je mogao da nosi mnogo nečistih duhova i tako čekao spasenje a životinje, svinje nisu mogle da žive, da podnesu nečiste duhove, nego su jurnule u jezero i tamo se utopile. Gledajte sada kakvi ljudi mogu da budu?! Jedni su vidjeli šta se dogodilo i kazali su svima u gradu tako da se mnoštvo svijeta skupilo oko Isusa za kratko vrijeme. Tada su vidjeli nekada bjesomučnog a sada zdravog čovjeka koga su dobro poznavali, kako i biva u malim gradovima. Iscjeljeni je sjedio kraj Isusa zdrav i pametan. Šta su na to rekli ljudi Isusu? Umjesto da zablagodare Bogu na Njegovom prisustvu i odagnanju zlih duhova, oni Ga tjeraju od sebe jer ih obuze veliki strah, kako kaže Jevanđelje. Mnoge ružne i pogrešne stvari, mi ljudi, činimo iz straha, u momentu iracionalnosti. Taj strah nije strah od Boga nego strah od đavola.
Iscjeljeni, koji je sada sabran, pametan, čovjek bez straha sa iskustvom prijašnjeg bjesomučnog života, sada zna šta znači sa Gospodom biti, te traži od Hrista da pođe sa Njim. Naš Bog nije Bog koji pokorava i prisiljava da mu služe, nego je On Bog koji oslobađa i poštuje slobodno volju svojih ljudi. Hristos bjesomučnog ne oslobađa samo od nečistih duhova nego i od samoga sebe i tako ga čini čovjekom. On ga šalje kući i ne kaže da svima razglasi šta mu je On (Hristos) učinio, nego da kaže svima šta mu učini Bog (Otac Nebeski). To je, braćo i sestre, naš Spasitelj. Bogu ne dugujemo usluge kao ljudima, On nas čini slobodnim i sve što nam je podario jeste nezaslužen dar koji ne možemo otplatiti. Tako treba mi da činimo, da propovjedamo o Bogu kao Bogu slobode i ljubavi. I sveštenstvo i narod zajedno da služe Bogu u slobodi. A ne kao neka sveštena lica koja savjetuju ljude da sjede pored njihovih nogu ne radeći ništa bez njihovog znanja i saglasnoti i tako čineći od vjernih ljudi robove svoga sopstvenog neznanja. Neka vas sve Gospod blagoslovi. Amin, Bože daj!
