VIKARNI EPISKOP JOVAN, DISELDORF, NOVOSTI

Beseda Episkopa Jovana – Krstovdan – Diseldorf

18. januara 2022. godine na praznik Krstovdana, Svetu arhijerejsku Liturgiju sa večernjim bogosluženjem služio je Njegovo Preosveštenstvo vikarni Episkop humski g. Jovan uz sasluženje sveštenstva diseldorfske parohije. Nakon Svete Liturgije služen je čin Velikog vodoosvećenja.

Na jevanđeosku perikopu Svetoga apostola Luke o krštenju i propovedi Svetoga Jovana Krstitelja, Vladika Jovan je proizneo besedu. Odeljak besede u prilogu vesti:

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, danas smo se sabrali da proslavimo Gospodnju ljubav koja se ispoljavala i ispoljava na mnoge načine a posebno u božanskoj odluci da nas spase. Danas naročito proslavljamo događaj propovedi Jovana Krstitelja, njegov izlazak među ljude na reku Jordan i njegovo krštavanje svih onih koji su pribegli njemu da bi se pokajali i tako zadobili život večni. Današnji dan, zajedno sa sutrašnjim danom, je tradicionalno bio praznik na koji je mnoštvo ljudi prilazilo banji ponovnog rođenja – krštenju. Nekada je ovo bogosluženje služeno u večernjim časovima, tada su se mnogi ljudi krštavali. Parimeji – starozavetna čitanja, koje smo danas čuli, predstavljaju neku vrstu katiheze upućene pristupajućim u hrišćanstvo, na to se nadovezuje poslanica Svetoga apostola Pavla upućena žiteljima grada Korinta u kojoj apostol kaže da je svima bio sve kako bi zadobio ljude za Hrista. Liturgijsko čitanje vrhuni u Reči Božijoj – Svetom Jevanđelju. Jevanđelje nam kazuje priču kako Jovan Krstitelj krštava svoje sunarodnike. Na pitanje okupljenih, šta treba da čine da bi zadobili spasenje, Jovan odgovara da nije dovoljno to što su potomci praoca Avraama, nego da su istinski sledbenici Avraamovi i istinski delatelji Božije volje oni koji rađaju dela dostojna pokajanja. Krstitelj ukazuje da su istinska vera u Boga i istinska ljubav prema Bogu neodvojivi od ljubavi prema ljudima; treba činiti dobra dela, niko ne treba da traži više od onoga što ima, ne treba da zloupotrebljava svoj položaj u društvu, treba da delimo sa drugima ono što imamo naročito kada ono što posedujemo prevazilazi naše lične potrebe.

Današnjeg i sutrašnjeg dana mi obnavljamo radost našega krštenja, tako što se osvećenom vodom osveštavamo pijenjem te vode i kropljenjem naših domova. Mi obnavljamo naše krštenjske zavete, budeći svest o njihovom značaju za naše spasenje, neprestano promišljajući o odgovorima na pitanja: Ko smo? Šta smo? Zašto smo kršteni? Na šta smo pozvani? Šta treba da činimo?