VIKARNI EPISKOP JOVAN, DISELDORF, NOVOSTI

Beseda Episkopa Jovana na praznik Pedesetnice u Diseldorfu

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, evo, divnog i svetlog Gospodnjeg praznika, evo, divnog praznika i divnog događaja kojim se upotpunjuje Gospodnji domostroj spasenja za nas ljude i za celokupnu tvorevinu. Danas praznujemo silazak Svetoga Duha na Svete apostole i na celokupnu Crkvu Božiju. Praznujemo Silazak Svetoga i Životvornoga Duha Utešitelja koga je Gospod, nakon Svoga vaznesenja na nebo, poslao nama ljudima, svojoj Svetoj Crkvi. Njega zovemo Životvornim, Životodavcem, Utešiteljem jer je On taj koji nas ljude teši i sabira u Jedno Hristovo Telo i čuva nas kao Oboženo i Božanstveno Telo Gospodnje dok Gospod Isus Hristos ponovo ne dođe, a kada dođe tada će nas čuvati kao Telo Vaskrslog Gospoda u vekove vekova. Kao što je na dan Pedesetnice Duh Sveti sišao na apostole i učinio da oni govore različitim jezicima, tako, draga braćo i sestre, i danas Duh Sveti silazi na ovo sveto mesto i pomaže nam da svezom ljubavi i darom Duha Svetoga jedni druge razumemo, razumemo jedni druge u Božanstvenoj ljubavi. Čak i kada govorimo istim maternjim jezikom ako među nama nema ljubavi i ukoliko ljubav ne vlada u našim odnosima, mi često jedni sa drugima ne možemo da se sporazumemo, kao da govorimo različitim jezicima. Tamo gde je prisutan Duh Sveti i Njegova blagodat, tamo gde je prisutna Božanstvena ljubav, čak i kada ljudi govore različitim jezicima, oni svezom Božanske ljubavi u Duhu Svetome, otvorenog srca razumevaju jedni druge kao da su braća i sestre, kao da su jedno telo Gospodnje. Blagodaću Duha Svetoga, kao što smo čuli iz današnjeg Apostola, Sveti apostoli su progovorili različitim jezicima i time najavili jedno novo vreme, jednu novu epohu, epohu budućeg carstva Božijeg u kojem nijedan jezik, nijedan narod, nijedan pojedinac neće biti zatrt, uništen i omalovažen. Svaki jezik kojim je bilo ko od ljudi u istoriji govorio biće jezik koji će postojati u budućem carstvu Božijem, jer Gospod želi da sačuva svakoga čoveka i njegovu posebnost. Tada će svi jedne druge razumeti, što u istoriji ljudskog iskustva nije slučaj kada su u pitanju ljudi koji govore istim jezikom. Gospod Isus Hristos u današnjem Jevanđelju kaže da ko bude došao k Njemu da pije i ko u Njega veruje, iz Njega će poteći reke vode žive. Te reke vode žive kojima se ljudi svih vremena, kultura i jezika napajaju kroz vekove, jesu upravo reke Duha Svetoga koga je Gospod Isus Hristos poslao nama da nas čuva i teši. Zaista je blagodat Duha Svetoga danas prisutna među nama jer osećamo utehu, na ovom svetom mestu se osećamo kao u svome domu i kao u domu oca svojega. Na dan Pedesetnice su se Jevreji sabrali u Jerusalim, da proslave Pedesetnicu, iz svih krajeva dijaspore jer su bili razasuti posle vavilonskog ropstva po celom svetu. U svetu su se od svoga naroda otuđili i počeli su da govore razne jezike a onda se događa čudo da ih Duh Sveti opet ujedinjuje u jedan sveti narod, ne samo po jevrejskom jeziku koji je bio jezik njihovih predaka, nego po Duhu Svetom i po pripadnosti budućem carstvu Božijem, u koje smo svi prizvani. I mi, kojima je često teško jer živimo u dijaspori, ne živimo na svojim ognjištima, ne živimo u okruženju naših sunarodnika, često osećamo teret i tegobu jer nismo svoji na svome. Međutim, naše stranstvovanje u dijaspori jeste svojevrsan blagoslov i svojevrsna blagodat, jer smo na taj način u većoj prilici da se češće podsećamo da smo mi ovde na svetu parohijani. Parohija označava svetu zajednicu hrišćana koji imaju jedan svoj dom pored domova u kojima žive u ovome svetu, to je slika doma budućeg carstva Božijeg kojem težimo. Zato kao oni koji stranstvuju daleko od svojih kuća, mi ne gledamo u kuće svojih očeva, svoje rodbine, svojih predaka kao u svoje prirodno okruženje, nego imamo taj blagoslov da gledamo u buduće carstvo kao u naš stvarni dom u koji smo prizvani da u njemu obitavamo, postojimo i živimo, kao u onaj dom kome svi težimo, u kome osećamo potpunu toplinu, potpunu slobodu, potpunu ljubav i potpuno razumevanje. Kao takvi, draga braćo i sestre, mi smo na ovom svetom mestu pozvani da zajedno sa Gospodom, koji nas je pozvao u to buduće Svoje carstvo večnog slavlja, zajedno, za istom trpezom sa Gospodom da sednemo, da jedemo, da pijemo, da se radujemo blagodati koja nam je darovana tj. da uzmemo učešća u Svetoj i životvornoj evharistiji. Neka bi Gospod dao da se blagodat Duha Svetoga umnožava u svima nama i u ovoj crkvi i u celom Božijem svetu, neka bi Gospod dao da blagodaću Duha Svetoga svi razumemo jedni druge, da svi razumemo različite jezike i da se međusobno razumemo, jer često, u odsustvu Božanske blagodati, dolazi do nesporazuma i među onima koji govore istim jezikom. Da Gospod učini da ovo naše sabranje, kao i sva ostala sabranja, budu na spasenje nama, na spasenje našim sunarodnicima i na blagoslov i na spasenje celoga sveta, jer zbog toga i služimo ovu i svaku Božanstvenu Liturgiju. Hvala vam što ste došli da danas proslavimo ovaj veliki i sveti praznik. Neka ste Bogom blagosloveni svagda sada i u vekove vekova, amin.