VIKARNI EPISKOP JOVAN, DISELDORF, NOVOSTI

Beseda Episkopa Jovana na praznik Prepodobne majke Paraskeve – Diseldorf

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Danas, na praznik Prepodobne majke Paraskeve, čitamo iz Jevanđelja po Mateju, odeljak koji govori o mudrim i nerazumnim devojkama i ovo Jevanđelje čitamo danas zato što majka Paraskeva spada u one mudre devojke. Gospod nas, i o ovoj kao i u drugim pričama, opominje da Ga čekamo spremni, te što slikovitije svojim učenicima i svim svojim sledbenicima, svima nama hrišćanima kroz istoriju, dočarava važnost tog čekanja. On koristi primer svadbe, svadbenog slavlja koje je u ono vreme bilo svima poznato a svadbe su se, na Bliskom Istoku u one vreme kada nije bilo struje ni mogućnosti klimatizacije, održavale uvek uveče da bi se izbegle velike vrućine. Događalo se da je mladoženja obično kasno uveče dolazio po mladu a zatim bi devojke koje su pratile mladu okruživši je, išle uz svadbeno veselje ka kući mladoženje i nakon što bi došle u kuću veselja, počinjalo bi veliko slavlje do rane zore. Bilo je neophodno da mlada i devojke koje su čekale da mladoženja dođe budu pripravne za njegov dolazak, a jedna od važnijih stvari je bila da imaju pripremljene svetiljke. Te svetiljke koje su se iznosile napolje i koje su se koristile za osvetljenje spoljašnjeg prostora bile su drugačije od onih koje su se koristile u kućama, bile su mnogo manje i u njih nije moglo da stane mnogo ulja, tako da se podrazumevalo da neko ko ima takvu svetiljku, ko hoće da je koristi izvan kuće bi bilo neophodno da sa sobom, u jednoj maloj posudi, ponese i ulje koje je trebalo već biti spremno. Kaže se u ovoj priči da je mladoženja odocnio, iako se praktikovalo da mladoženja sa svadbenom povorkom dođe kasno u noći, u ovom slučaju je baš odocnio, da su se i mlada i devojke koje su je okruživale umorile toliko da su pospale. Odjednom u tišini mrkle noći je nastala vika da se ženik približava i devojke su ustale kako bi mu krenule u sretanje i kako bi ga spremne dočekale, osvetljene dovoljno u mogućnosti da sebi osvetle put do njegove kuće. Onda se dogodio da je pet od tih devojaka imalo ulja za svoje svetiljke a pet nije imalo, nažalost. Tražile su nerazumne devojke od mudrih da im daju ulja a mudre su im rekle da ne mogu da im daju, jer tako bi nedostajalo ulja i jednima i drugima, te bolje da one odu kod trgovaca i da same sebi kupe ulje. Dok su one otišle da kupe ulje dogodilo se da su se vrata zatvorila i počelo je veliko svadbeno veselje. Nerazumne devojke nakon što su pribavile ulje došle su na svadbu ali su zakasnile i tražile su od Gospoda da im otvori vrata, a On im je rekao da ih ne poznaje. Na kraju priče Hristos je opomenuo apostole i sve nas da stražarimo i bdimo neprestano, čekajući Njegov Drugi i slavni dolazak, jer ne znamo kada će On doći, a On će doći iznenada. Ulje, draga braćo i sestre, u ovoj priči jeste ulje blagodati Duha Svetoga, ono ulje koje nam Gospod daje i pri rođenju i pri krštenju i celog našeg života i to je ulje koje mi treba stalno da primamo u sudove koji su nam dani, dakle ni lampe, ni sudovi, ni ulje nije nešto što imamo sami po sebi. Naš život i svi blagoslovi i sva blagodat koju u životu dobijamo dolaze od Gospoda, ali naše jeste da u te spremnike za ulje neprestano dolivamo, tačnije dozvolimo Gospodu da dodaje blagodat  u naše živote i da nas uvek i iznova okrepljuje i osposobljava za veću blagodat kako bismo, kada On ponovo dođe u Svojoj sili i slavi, bili potpuno spremni da Mu izađemo u susret sa zapaljenim svetiljkama, da nas On prepozna kao svoje i da nas uvede u Svoje svadbeno veselje, odnosno da nas uvede u blagodat i radost večnoga života. Priča govori o tome kako je bilo deset devojaka, pet je bilo mudrih a pet nerazumnih. Broj deset predstavlja broj punoće. Time što je rečeno da je bilo deset devojaka zapravo je ukazano na to da se ceo svet i svi mi ljudi delimo na dve grupe i da pripadamo jednoj od ove dve grupe, dakle ili smo mudri, razumni ili dozvoljavamo Gospodu da On Svojom blagodaću doliva ulje u svetiljke našeg života ili smo nerazumne devojke koje potpuno zanemaruju Božiju blagodat, koje misle da imaju više vremena u životu nego što ga stvarno imaju i onda postaju one koje će Gospod iznenada zateći nespremne, ili će nas, ne daj Bože, nespremne zateći smrt. Neka bi Gospod dao, molitvama Svete Prepodobne majke naše Paraskeve, da uvek sledimo njen primer i da budemo pribrojani mudrim devojkama koje imaju dovoljno ulja za svoje svetiljke kako bismo u mrkloj noći ovoga sveta prepunog iskušenja izašli sa radošću u susret našem Gospodu Isus Hristu, našem ženiku i ušli u radost Njegovog večnog svadbenog veselja, amin.