VIKARNI EPISKOP JOVAN, DISELDORF, NOVOSTI

Beseda Episkopa Jovana na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice u Diseldorfu

Na praznik Vavedenja Presvete Bogorodice služena je Sveta arhijerejska Liturgija u Sabornom hramu Svetoga Save u Diseldorfu. Bogosluženjem je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop humski g. Jovan uz sasluženje sveštenstva hrama. Nakon bogosluženja u prostorijama Eparhijskog centra prisutnim vernicima Vladika Jovan održao je predavanje na temu Smisao i značaj posta.

Praznična beseda Vladike Jovana:

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, mi se sabiramo u svetu Božiju Crkvu i na Svetu Božiju Liturgiju, kao na mesto i u vreme koje ne pripada ovom svetu i zato se ovaj dan, u koji se sabiramo, u našoj Svetoj Crkvi ne naziva sedmim danom u sedmici, niti prvim danom posle subote nego osmim danom, jer za nas je nedelja dan koji je izvan uobičajenog računanja vremena. Taj simvol osmog dana je izražen na mnoge načine u istoriji hrišćanstva, u umetnosti, arhitekturi. Taj osim dan je, za nas hrišćane, izrazito važan, jer je to dan kada je Gospod Isus Hristos vaskrsao iz mrtvih i izbavio nas iz ciklusa ovozemaljskog života rađanja-stradanja-umiranja i uveo nas, kroz taj dan, kroz Njegovo vaskrsenje u budući večni život. Slaveći dan Njegovog vaskrsenja, mi slavimo istovremeno i sve one događaje i sve ono što se događalo, što se događa i što će se događati a kroz šta mi primamo blagoslove učešća u budućem carstvu Božijem, koje očekujemo a koje dolazi. Jedan od tih događaja jeste Vavedenje Presvete Bogorodice i Matere naše Prisnodjeve Marije u jerusalimski hram. Taj događaj danas naročito svečano proslavljamo, jer je Bogorodica i Prisnodjeva Marija bila ta koja je u ime celokupnog čovečanstva prihvatila da obnovi zavet sa Bogom i da svoju ljudsku prirodu, za sve nas i u ime svih nas, da Bogu na potpuno raspolaganje, i na taj način njenim pristankom bilo je moguće da Gospod Isus Hristos, Logos Božiji, Sin Božiji u večnosti, postane jedan od nas, po svemu jednak nama osim po grehu. Uvek kada slavimo Hristovo vaskrsenje, Njegovu Presvetu i Prečistu Majku ili nekog od svetih, mi čitamo i Sveto Jevanđelje, jer ono što je Gospod izgovorio dok je živeo na zemlji pre nekih dve hiljade godina, među svojim savremenicima, ima jednak značaj i odjekuje jednakom važnošću i među nama danas, draga braćo i sestre. Ta reč Gospodnja nam omogućuje da i mi danas učestujemo u istom onom događaju, događaju sedenja kraj nogu Isusovih, odnosno služenja Njemu, kako što je bio slučaj sa sestrama Martom i Marijom. I mi, draga braćo i sestre, u našem životu često nismo sigurni da li da težište našeg života bude u služenju drugim ljudima ili u slušanju Božije reči i posvećenosti Božijoj reči kao onoj koja obnavlja, leči i uvodi u večni život. Gospod kaže u priči koju ste čuli da je Marija izabrala dobri deo koji se neće od nje uzeti, ali on Martu ne prekoreva kao onu koja nije učinila nešto dobro, samo je blago očinski, bratski i prijateljski opominje i upozorava da se ona brine i trudi za mnogo a da je zapravo samo jedno potrebno, koliko god to mnogo bilo važno, lepo i blagosloveno, ipak je ono što je najpotrebnije slušanje Gospodnje reči kao one koja u najvećoj meri obnavlja naša srca, naše duše i naše živote. Ovo Jevanđelje se odnosi, draga braćo i sestre, na sve nas. A najbolji primer one koja je izabrala taj dobri deo koji joj se neće oduzeti, pored Marije sestre Martine, jeste Marija Prisnodjeva Bogorodica, koja je ceo svoj život posvetila slušanju Božanske reči, davanje sebe u službu Božanske reči i u potpunosti dozvoljavajući Bogu da ispuni ono što je bila Njegova volja sa njom i njenim životom, a to je da ona postane ta koja će u svojoj utrobi nositi Sina Božijeg. Zato, u jednom drugom delu Jevanđelja, koji se danas čita sa tom pričom, se kaže kada On to govoraše jedna žena podiže glas iz naroda i povika, blago utrobi koja te je nosila i grudima koje su te dojile a On reče blago onima koji slušaju i drže reč Božiju, jer je Presveta Bogorodica i Prisnodjeva Marija i bila udostojena toga da u svojoj utrobi nosi Gospoda Isusa Hrista i da Ga doji svojim grudima upravo zato što je bila ona koja je bila najspremnija da sluša Božiju reč i da je izvršuje. Neka bi Gospod dao, molitvama Bogorodice i svih svetih, prosvetljenje naših srca, umova i duša, da uvek u svom životu prednost dajemo slušanju Božanske i Božije reči u odnosu na sve ostalo. Da sebe uvek spremamo i pripravljamo za susret sa Božanskom rečju tako što ćemo molitvom i smirenjem otvarati svoja srca i činiti ih plodnim tlom za Božansku reč, koja će onda u nama donositi mnogostruke plodove budućeg carstva Božijeg. Neka bi Gospod dao, draga braćo i sestre, da nam ovaj praznik bude svima na blagoslov da se svi sa Božijom pomoću, međusobnom ljubavlju, izmirenjem i praštanjem pričestimo prečistim i životvornim Gospodnjim Tajnama kako bismo se udostojili one radosti koje je udostojena Presveta Bogorodica sa svim svetima amin.