BERLIN, VIKARNI EPISKOP JOVAN, NOVOSTI

Beseda Episkopa Jovana na Vaskrs – Berlin

U nedelju, 16. aprila, Njegovo Preosveštenstvo Episkop humski g. Jovan služio je Svetu arhijerejsku Liturgiju u Sabornom hramu Svetoga Save u Berlinu.

Praznična beseda Vladike Jovana:

Hristos vaskrse! Draga braćo i sestre, danas slavimo Praznik nad praznicima i molimo Gospoda da nas udostoji ove trpeze na koju smo pozvani a On, ne samo da nas udostojava, nego nam daje blagodat na blagodat, kako kaže Sveti apostol i jevanđelist Jovan, jer se zakon dade preko Mojsija a blagodat i istina postade preko Isusa Hrista. Ta blagodat i ta istina su istina o večnom životu čoveka koji je vaskrsnut iz mrtvih zajedno sa Hristom, preporođen i ima darovan novi, večni i blaženi život. U početku kaže se u knjizi Postanja da stvori Bog nebo i zemlju ali danas na vaskrsenje Hristovo mi imamo jedan novi početak, jedan početak sveta i čoveka koji je počeo Hristovim vaskrsenjem iz mrtvih i zato i čitamo ovo Jevanđelje koje kaže u početku beše Logos ili Reč, u početku beše Sin Božiji zajedno sa Svojim Ocem, u početku beše Logos kao smisao, kao Onaj Koji prožima smislom i osmišljavanjem svega što postoji, celokupnu tvorevinu i svakoga od nas, promišlja o svakome od nas i ima nas u Svome srcu, u Svojoj želji, u Svojoj ljubavi, čak i pre nego što je bilo ko od nas postao, želeći da postojimo večno sa Njim. Logos je bio u početku u Boga, znači nije bilo ni vremena, ni trenutka kada Sin Božiji nije bio sa Bogom i Ocem i On je bio i jeste istinska Svetlost i dan danas za sve nas koji se prosvećujemo svetlošću Njegovog vaskrsenja. O Njemu je posvedočio i Sveti Jovan Preteča i Krstitelj Gospodnji, da je On bio Svetlost istinita koja obasjava svakoga čoveka koji dolazi na svet. U svetu je bio i svet je kroz Njega postao ali Ga svet, nažalost nije poznao, svojima je došao i oni Ga ne primiše, kako kaže Sveti jevanđelist Jovan. Ali onima koji su ga primili, onima koji se nisu rodili od krvi, onima koji se nisu rodili samo na telesni i biološki način, koji se nisu rodili od želje telesne nego od Boga, Njima je dao da budu čeda Božija. Draga braćo i sestre, da budemo čeda Božija, to nam je dano Hristovim ovaploćenjem i svim onim što je On učinio za nas a sve to ima svoj vrhunac u Hristovom slavnom i svetlom vaskrsenju iz mrtvih. Vaskrsenje iz mrtvih i blagodat vaskrsenja je ono što iz korena menja naše živote, što nas oslobađa, što nam omogućuje da ponovo imamo ono dostojanstvo za koje smo stvoreni i koje nam Bog daruje, i to da ga imamo izobilno bez obzira na sve naše telesne, duhovne i duševne nedostatke. Taj Božiji dar koji se izliva u naša srca i obuhvata naša celokupna bića, prevazilazi sve i svakojake nedostatke i onda kada mi toga, a najčešće je tako, kada mi toga nismo svesni. Vaskrsenje iz mrtvih je naše vaskrsenje i zato danas treba da bude prekretnica u našim životima i od danas ne treba više da živimo starim životima, jer vaskrsnuti iz mrtvih mi smo slobodni od svih stega smrti, greha i raspadljivosti i kako kažu liturgijske pesme mi smo pozvani da Hristovim vaskrsenjem kažemo i svojim neprijateljima braćo. Kako možemo reći neprijateljima braćo? Tako, draga braćo i sestre, što svako neprijateljstvo i svaka muka, svako zlo dolaze od zatvorenosti ljudskog srca, od straha, od svakojakih izopačenosti kojima smo svi skloni i koje se prenose iz generacije na generaciju, koji se dele među ljudima svesno ili nesvesno, na najrazličitije načine. Ali mi koji znamo da je Hristos vaskrsao iz mrtvih i da nas vaskrsava iz mrtvih, mi znamo da svaka muka i svako zlo nalazi svoj kraj u grobu i da će iz naših grobova, kao i iz Hristovog groba, zasijati svetlost i da je sve osim ljubavi besmisleno u našim životima. Neka vas Gospod blagoslovi svojim vaskrsenjem i neka nas Gospod utvrdi u veri, neka otvori naša srca da imamo poverenja u Njegove reči koje su reči poziva na međusobno poverenje i na međusobnu ljubav. Neka bi Gospod dao da se večeras nasitimo blagodatnim darovima Njegovog Tela i Njegove Krvi, kao darova Hrista Vaskrslog iz mrtvih, Koji nas poziva za ovu svetu i sveštenu trpezu, koja nije više samo trpeza poslednje večere Njegove sa učenicima, nego je trpeza budućeg veka. Mi smo pozvani i prizvani da se pričestimo i uzmemo učešća u trpezi budućeg veka kao oni koje je Gospod vaskrsao iz mrtvih, kao oni koje je Gospod prizvao i prigrlio Sebi, opraštajući nam sve i podižući nas da stojimo večno pred Njegovim licem i da se radujemo Njegovom životu, našem životu sa Njim i životu svih nas. Hristos vaskrse!