VIKARNI EPISKOP JOVAN, DISELDORF, NOVOSTI

Beseda Episkopa Jovana – Nedelja siropusna – Diseldorf

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Naš život, draga braćo i sestre, je drama, odnosno odvija se i sadrži se od trenutaka koji su, sa jedne strane najradosniji a sa druge strane najtužniji. Sastoji se od trenutaka u kojima nam se čini da smo u bezizlaznoj situaciji, do onih koji nas izuzetno raduju ali svi ti trenuci, i jedni i drugi, su trenuci u kojima mi postojimo u odnosu na druge ljude, na svet u kome živimo i u odnosu na Boga. Kao ljudi koji imaju svest i osećanja i potrebu da zaštitimo sebe, svoj život, mi često nailazimo na različita povređivanja od strane drugih ljudi a i mi druge ljude, nažalost, povređujemo i sve to činimo u trenucima u kojima mislimo da nam pripada određeno mesto ili određeno pravo, da nešto bolje ili više zaslužujemo, da nam je učinjena nekakva nepravda, da je trebalo da dobijemo više nečega nego neko drugi, da nam je nešto oteto, da su nam izrečene nekakve grube ili neprijatne reči koje nismo zaslužili ili nismo zaslužili da nam se izreknu na takav način. Dakle, naš život je, pored onih najradosnijih događaja, iskustava, prepun iskustva povređivanja nas od strane drugih ljudi i naših povređivanja drugih ljudi, bilo da smo toga svesni ili da nismo svesni, čak i one reči koje nisu izgovorene, koje su samo ostale misli, i one povređuju druge ljude i svet u kome živimo. Tako se naša životna drama poklapa sa životnim dramama mnogih ljudi koji su lično za vreme zemaljskog života susreli Gospoda Isusa Hrista i kojima je On neposredno ponudio isceljenje i prevazilaženje toga problema. Sve ono što je On učinio je isceljujuće, ima večnu vrednost i blagotvorno deluje na nas ljude. Svaka Njegova reč nije samo izgovorena reč kao što su to ljudske reči, nego je svaka Njegova reč i događaj, i ukoliko otvorimo naša srce svaka Njegova reč ima mogućnost da se najdublje ureže u naše srce i da postane vodilja i svetlost koja jasno obasjava naš život.

U današnjem Jevanđelju, kao i na mnogim drugim mestima u Svetom Pismu, Gospod Isus Hristos nas poziva na praštanje, na praštanje kao suštinu čovekovog postojanja i života, na praštanje kao prioritet nad prioritetima u životu svakoga čoveka, naročito u životu hrišćana.

Danas je siropusna nedelja, sutra počinje Veliki ili Časni post. Pred ovaj Veliki post Crkva, odnosno Isus Hristos nas poziva da oprostimo sve što imamo, ne zato što je to za nas uvek jednostavno i lako, ne zato što sami od sebe možemo da smognemo energije da bismo to učinili, nego zato što nam tu mogućnost i tu snagu daje sam Isus Hristos i onda kada mi sami u svojoj zbunjenosti nismo u mogućnosti da napravimo taj iskorak. On nas ne poziva zato što je to zapovest kojom se ispunjava nekakvo pravilo moralno ili juridičko, pa ako tako činimo onda ćemo biti dobri ili nećemo biti, nego zato što praštanje za nas ljude predstavlja pretpostavku ljubavi a ljubav je jedina mogućnost večnog i blaženog života u Gospodu Isusu Hristu. Ne praštamo da bismo dobili nekakve poene, nego praštanjem mi oživljavamo. A ukoliko nismo u stanju da praštamo i u toj meri u kojoj ne možemo da oprostimo, mi sebe umrtvljujemo.

Druga tema današnjeg Jevanđelja je post. Gospod kaže da ne treba da budemo sumorni i da postimo kao licemeri. I zaista, treba da postimo koliko god možemo i da postimo iskreno ali nikada ne treba da budemo sumorni zbog toga, jer ako smo sumorni onda bi, na neki način, možda bolje bilo da ne postimo. Ne treba da postimo i pri tome mislimo kako je to nešto veliko i važno i uzvišeno, nego, draga braćo i sestre, treba da postimo zato što, kao i kada praštamo, oslobađamo sebe za život, kada postimo, tada postajemo življi jer postajemo slobodniji za ono što predstavlja za nas smrtne okove i terete. Kada postimo onda se oslobađamo tih okova i, opet, ne svojim sopstvenim silama nego blagodaću Božijom ustajemo kao oni koji vaskrsavaju. Tokom posta mi polako vaskrsavamo a onda na kraju doživimo sveto i slavno Hristovo vaskrsenje i tada svi znamo da je život u Hristu pobedio smrt i da je Hristovo vaskrsenje nadvladalo svako naše smrtno iskušenje. Pored toga da treba da budemo iskreni bez licemerja, poziva nas Gospod u današnjem Jevanđelju da ne sabiramo sebi blaga na zemlji i to je u hrišćanskoj Crkvi uvek bio jedan od aspekata posta, da se za vreme posta odričemo nekog svog blaga i da to odvajamo za one koju su potrebiti i koji nemaju i da se na taj način ugrađujemo u večni život ljubavi sa ostalim ljudima koje oko sebe osećamo i primećujemo a sa druge strane, na taj način se oslobađamo svega onoga materijalnog koje vremenom počnemo da obožavamo. Čineći po Hristovoj reči mi dajemo prioritet carstvu nebeskom i sabiramo, kako kaže Gospod u Jevanđelju, svoja blaga na nebu a tamo gde sabiramo blaga biće i srce naše i naša ljubav i naše večno postojanje i naša sloboda.

I pored ovih jevanđeoskih reči veoma je važno da ne zaboravimo, draga braćo i sestre, na reči današnje poslanice apostola Pavla koji nas opominje da ukoliko smo jaki u veri i mislimo da možemo da jedemo sve, ne preziremo i ne osuđujemo one koji su slabi ili one koji, kako apostol kaže, misle da treba da jedu samo zelje i obrnuto, ukoliko neko posti i jede samo zelje ne treba da prezire i osuđuje onoga koji jede bilo šta drugo, jer ko smo mi, kaže apostol, da sudimo tuđem sluzi jer on svom gospodaru, misleći na Hrista, stoji ili pada ali će stajati jer će ga Gospod uspraviti. Reči koje govore o uspravljanju odnose se na vaskrsenje o Drugom, slavnom i strašnom Hristovom dolasku. Dakle, te reči govore o tome da svako do nas treba da se podvizava, iskreno, nesebično, nelicemerno, praštajući, odričući se materijalnih dobara zarad drugih ljudi, sabirajući blago na nebu umesto na zemlji ali pri tome nikada, ama baš nikada, ne osuđujući nekoga drugog iz naše blizine, bez obzira na to kako i na koji način neko posti jer blagodaću Božijom a ne našim silama i moćima, se nadamo da će nas u poslednji dan Gospod sve uspraviti i ispraviti da stojimo pred Njim obasjani Njegovom svetlošću vaskrsenja i da ćemo sa Gospodom i u Gospodu živeti večno. Draga braćo i sestre, Gospod nam daje tu mogućnost i blagodat da saučestvujemo tako što ćemo praštati, tako što ćemo se odricati ovozemaljskih dobara i tako što ćemo se pričešćivati našem Gospodu a pričešćivati znači prisajedinjivati se. Pričešće znači uzimanje učešća, odnosno prisajedinjenja Gospodu, prisajedinjenja Njegovom vaskrslom telu i carstvu budućem nebeskom.

Zato nas Crkva poziva da u ovim danima posta, kada naša osećajnost za Gospoda i važnost spasenja u Njemu biva pojačana, da se češće i više pričešćujemo. Zato ćemo, ako Bog da, služiti i pređeosvećene liturgije sredom i petkom tokom posta. Svi ste uvek dobrodošli da se zajedno pomolimo Bogu i da se pričestimo Njegovim životvornim tajnama.

Draga braćo i sestre, oprostite što sam ovo obraćanje i ovu propoved odužio. Osećao sam da je potrebno da sa svima vama podelim sve ove, da sa svima vama otpočnem, sa blagoslovom Božijim, ovaj Časni post. Želim da zamolim sve vas, iskreno i od srca, da mi oprostite sve što imate, bilo da sam nešto učinio rečju ili delom, ili mišlju što nikome od vas nije otvoreno i poznato. Molim vas, da se svi molite za mene i za ostale služitelje u crkvi ali i jedni za druge, jer je to jedina mogućnost i jedini način da nas Gospod oslobodi svega onoga što je smrtno a da nam daruje ono što je blagodatno i vaskrsenjsko. Amin.