VIKARNI EPISKOP JOVAN, DISELDORF, NOVOSTI

Beseda Episkopa Jovana o ljubavi i milosrđu – Diseldorf

U nedelju 19. po Duhovima Vladika Jovan služio je Svetu arhijerejsku Liturgiju u hramu Svetoga Save u Diseldorfu.

Jevanđeoska beseda Vladike Jovana u prilogu vesti:

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, Sveto Jevanđelje je reč Gospodnja a reč Gospodnja je izrečena ljudskim jezikom ali ona, po svojoj suštini i svojoj sadržini, na svaki način prevazilazi ljudski jezik. To je reč koja je približena ljudima da je razumeju ali koja govori iz večnosti o večnim vrednostima i večnim istinama. Svaki put kada je iznova čujemo ona duboko potresa i treba da potrese naše biće. Ona treba da prođe kroz naš um i naše srce, kroz našu dušu i da postane merilo našeg shvatanja, našeg verovanja i našeg odnosa prema Bogu, svetu i drugim ljudima. Kada god nam se Gospod obraća, on nam se obraća da bismo postigli savršenstvo ljubavi, jer od savršenstva ljubavi, ljubavi prema Bogu, odnosno prema bližnjima i prema svetu u kome živimo, nema ničeg većeg i važnijeg, niti postoji išta čime bi čovek mogao da dostigne veće dostojanstvo. Za Boga se kaže da je Ljubav. Apostol Pavle u Himni ljubavi u Poslanici Korinćanima kaže da će sve proći, da će nade biti ispunjene i da će sve vrline biti ispunjene nakon Drugog Hristovog dolaska i jedino što će ostati u večnosti biće ljubav. Današnje Sveto Jevanđelje po Luki govori o tome da mi kao hrišćani treba da sledujemo Njega u ljubavi i da se odričemo ljubavi koju bismo mogli smatrati prirodnom i uobičajenom i da sve više težimo onoj ljubavi za čije oslobođenje i za čiju mogućnost je On sam stradao. Draga braćo i sestre, Gospod Isus Hristos je stradao i vaskrsao iz mrtvih da bi nas oslobodio od stega i okova smrti. Stege i okovi smrti su oni okovi i ona muka koji nas onemogućuju da volimo iskreno i nesebično. Gospod kaže kako hoćete da ljudi čine vama tako činite i vi njima. Ovo je naizgled jednostavna Gospodnja zapovest ali u našem svakodnevnom životu mi je najčešće zaboravimo. Opterećeni strahom od smrti i željom da sačuvamo svoj život i da obezbedimo svoju egzistenciju na različite načine, mi najčešće ne činimo ljudima onako kako drugi ljudi nama čine. Gospod kaže i ako volite one koji vas vole kakva vam je hvala, jer i grešnici vole one koji njih vole i ako činite dobro onima koji vama čine dobro kakva vam je hvala, jer i grešnici čine tako i ako dajete u zajam onima od kojih se nadate da ćete uzeti kakva vam je hvala, jer i grešnici grešnicima daju u zajam da uzmu opet onoliko. Dalje Gospod kaže ljubite neprijatelje svoje i činite dobro i dajte u zajam ne nadajući se ničemu i biće vam velika nagrada i bićete sinovi Svevišnjega. Ako drugim ljudima dajemo samo onda kada se nadamo da ćemo dobiti nešto zauzvrat od njih o čemu god da se radi, to zapravo nije ljubav nego je egoizam, to je ,,ljubav” koja je sračunata i koja nije istinska i nije autentična i ne samo da mi ne čineći istinsku ljubav ne ispunjavamo Gospodnju zapovest nego sami sebe i svoje ljudsko dostojanstvo unižavamo, jer Gospod nas poziva da ljubavlju prema drugim ljudima prevazilazimo granice i okvire svoje smrtnosti i svoje palosti i da silom Njegovog vaskrsenja i silom Njegove pobede nad smrću prevazilazimo svoja ograničenja. Mi potreseni ovom činjenicom da smo na takvu ljubav pozvani a da nam je izuzetno teško da ispunjavamo, ne možemo ništa drugo a da potreseni ovim činjenicama dozvolimo Gospodu da uđe u naša srca i da naša srca učini takvima da u njima napravimo mesta za Duha Svetoga i za samo Gospodnje srce i za Njegovu istinu i da i mi počnemo da ljubimo kako Gospod kaže i svoje neprijatelje i one koji nam čine zlo i da budemo nesebični prema svim ljudima bez obzira da li će nam se to ,,isplatiti” ili neće. Treba da budemo svesni da oni koji su zli prema nama i prema drugim ljudima, da oni koji su gramzivi da oni koji varaju, da oni koji kradu, da oni koji ne mogu da se uzdrže u svom životu od bilo kakve vrste pohlepe ili imaju bilo kakvu drugu slabost, da su oni zapravo izuzetno duboko nesrećni i hendikepirani ljudi kojima bi, nadamo se, sila Gospodnje ljubavi mogla u nekom trenutku da omekša srce i da im omogući da vide istinu onakvom kakva ona jeste, istinu kakvu nam sam Gospod Sobom i Svojim prisustvom među nama predaje. Ako budemo uspeli da posvedočimo Gospodnju istinu i Njegovu ljubav na autentičan i nesebičan način kaže Gospod da će nam tada nagrada biti velika, odnosno nagrada će nam biti večna i tada ćemo biti sinovi Svevišenja, jer je on blag i prema neblagodarnima i prema zlima. Gospod na kraju zaključuje rečima budite dakle milosrdni kao što je i Otac vaš milosrdan.

Neka bi Gospod, draga braćo i sestre, dao svima nama milosrđe u srca, svima nama da, pristupajući Svetoj evharistiji, imamo pokajanje u našim srcima da od srca oprostimo jedni drugima i da se, iz dubine srca, pomolimo Gospodu da oprosti i nama i drugim ljudima kako bismo se pričestili presvetim Gospodnjim tajnama i spoznali istinu Hristovog vaskrsenja koja će nas dalje osloboditi i omogućiti da uzrastao u istini Svetoga Jevanđelja sve dok Gospod ponovo ne dođe a ako Bog da i onda kada dođe da u Njegovoj istini i ljubavi uzrastamo u vekove vekova amin.