VIKARNI EPISKOP JOVAN, DISELDORF, NOVOSTI

Beseda Vladike Jovana na Badnji dan – Diseldorf

Njegovo Preosveštenstvo Episkop humski g. Jovan održao je prazničnu besedu u subotu 6. januara 2024. godine na Badnji dan u Sabornom hramu Svetoga Save u Diseldorfu.

Smrt, greh, nepravda, bezakonje. Delovalo je kao da svemu tome nikada neće biti kraja. Dok je svet tako vekovima živeo i bio umoran kao što je umoran i ovaj naše svet u kome živimo, dogodilo je kako su oci Crkve govorili jedino novo pod suncem a to je ovaploćenje Gospoda našeg Isusa Hrista. Onoga Koji je posejao blagodaću Duha Svetoga dobrotu i srca svih onih koji uzrastaju kako bi postali pribrojani onima koji su u budućem carstvu Božijem. Naš Gospod i blagodat Duha Svetoga, koju nam je on doneo Sobom i Svojim ovaploćenjem jeste zapravo taj kvasac koji je kao i u hlebu izuzetno mali udeo ali čini da testo, odnosno brašno naraste mnogostruko veće nego što je u početku pravljenja hleba bilo. Trebalo bi da mi budemo deo toga kvasca i deo te njive na kojoj uzrastaju drveta koja su zasejana blagodaću Božijom. Praznik Hristovo Rođenja nije kao što se često čini u savremenim medijima i reklamama praznik nekakve pompe organizovano potpuno nezavisno od Crkve i događaja Hristovog rođenja. Naprotiv! za nas hrišćane praznik Hristovog rođenja je trenutak beskrajne radosti koju proslavljamo pre svega u Crkvi radi koje se Gospod i ovaplotio. On se ovaplotio da ceo sveti i svi ljudi postanu Crkva i da ceo svet i svi ljudi postanu Njegovo Telo. To draga braćo i sestre, nije učino samo na taj način što je propovedao Sveto Jevanđelje ili samo činio čuda, nego tako što je od Svoga rođenja, Svoje krsne smrti, vaskrsenja iz mrtvi, vaznesenja na nego i poslanja Svetoga Duha na svoju Crkvu, učinio sve ne samo kako bi nam pokazao pravi put nego kako bi nas i za taj put oslobodio. Zato je naša dužnost i naša obaveza i naša čast da prihvatimo ono što nam je darovano Hristovim rođenjem. Treba da iskoristimo ovu priliku da ponovo započnemo novi život u Hristu a započeti novi život znači pokajati se a pokajanje u izvornom smislu znači promeniti način razmišljanja o nečemu odnosno promeniti način odnošenja prema svetu i ljudima koji nas okružuju. Ako znamo da ceo svet postaje carstvo Božije blagodaću Duha Svetoga, onda znamo da su svi ljudi koji su stvoreni stvoreni su po liku i podobiju Božijem i stvoreni su kao naša braća i sestre. Zato i jesmo upućeni jedni na druge i pozvan pre svega, kao što naš tradicionalni pozdrav i čestitka na Božiće kaže da se jedni sa drugima mirbožimo, odnosno da se izmirujemo, jer dolazak Gospoda Isusa Hrista u ovaj svet jeste početak jednog novog mira i početak darivanja nama samima mira do kojeg bez Njega ne bismo došli. On nam se na ovome svetom mestu daje kao telo i kao krv zato da bismo pričešćujući se Njime zadobili Njegovu ljubavi i počeli da mislimo i da tvorimo ono što je Njemu ugodno i na način na koji je Njemu ugodan. Neka bi Gospod blagoslovio sve vas i sve nas ali i sve ljude širom sveta koji stradaju na različite načine. Neka bi Gospod svoj mir darovao ljudima koji stradaju u ratovima zahvaćenim područijima ali i onima koji trpe vršnjačko ili porodično nasilje ili bilo kakvu drugu nepravdu. Da Gospoda da mir i radost u srca svima koji su onepravdovani i utehu činjenicom da buduće carstvo Božije nezaustavljivo i nezadrživo dolazi. Neka vam je srećan praznik Hristovog rođenja i neka se Gospod nastani u naša srca i obasja naše umove i duše istinom budućeg carstva Božijeg amin.