VIKARNI EPISKOP JOVAN, MINHEN, NOVOSTI

Beseda Vladike Jovana u nedelju 35. po Duhovima – Minhen

Njegovo Preosveštenstvo Episkop humski g. Jovan održao je jevanđeosku besedu u hramu Svetoga Jovana Vladimira u Minhenu, u nedelju 35. po Duhovima, 4. februara 2024. godine.

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, Gospod pita slepca šta želi da učini za njega. I on naravno odgovara, šta bi drugo nego da učiniš da progledam, da ponovo vidim. U Svetim Pismima se pominju dve vrste slepila, jedno je telesno slepilo a drugo je duhovno slepilo. Krštenje kojim smo svi mi kršteni, kojim smo danas ovde sabrani ili koji ćemo biti kršteni naziva se još i sveto prosvetljenje. I niko sem onih koji su od Boga prosvetljeni, Koji obasjava svakoga čoveka koji dolazi na svet, ne mogu da vide istinu Božanskog otkrivenja koja nam je darovana. A ta istina Božanskog otkrivenja ponajpre i ponajviše se vidi i iskustvuje na ovome svetome mestu na kome smo danas sabrani. I mi poput slepoga čoveka, svesni da zapravo, iako vidimo telesnim očima, u stvari veoma malo vidimo. I mi treba da zavapimo ka Gospodu i da Ga zamolimo, da učini da progledamo, da učini da nam se otvore oči da vidimo istinu koja nam je dana i koja nam je otkrivena a to je istina o budućem carstvu Božijem i o večnom životu. Mi se rađamo, stradamo, patimo, bolujemo, umiremo i u svemu tome mi hrišćani smo, ako prihvatimo krst svoj da ga nosimo, koji nam je dan i blagosloven, nalik Gospodu Isusu Hristu, u Kojeg smo se krštenjem obukli, jer pre nego što je bilo ko od nas stradao i pre nego što je bilo ko od nas strada, stradao je Gospod Isus Hristos za sve nas na krstu. Zato su naša stradanja učestvovanje u Njegovim stradanjima i zato nam ta stradanja Njegovom silom i Njegovom moći neće pasti teško, ali ta stradanja se, kao što znate ne završavaju stradanjima nego se završavaju vaskrsenjem iz mrtvih. Zato mi, koji smo danas na ovome mestu sabrani ali i svi oni koji poveruju u Hrista i krenu za Hristom i svi koji prosvetljeni Svetim krštenjem i oblagodaćeni životvornim Gospodnjim Tajnama Njegovog Tela i Krvi su zapravo oni koji su već vaskrsli iz mrtvih i zato smrt više, ma koliko ona izgledala snažno i jako, ne gospodari nama, draga braćo i sestre, jer smrt više, nakon Hristovog vaskrsenja, nema nikakvu moć, a kada smrt nema nikakvu moć onda ona, ni bilo šta što je vezano za smrt ne može više ni da nas plaši i zato nas ta istina i sila i snaga vaskrsenja Gospodnjeg čine slobodnim, slobodnim od greha a to istovremeno znači slobodnim za ljubav, i to ne ljubav ovoga sveta, koja čoveka vezuje za čoveka bez Hristovog posredovanja ili ljubav koja čoveka veže za bilo šta materijalno na ovome svetu. Ne! Nego je to ljubav koja nadilazi sve ono što je ovozemaljsko i ovaj svet i sve što je u ovome svetu vidi drugačijim, novim očima. I da bi taj svet i naše odnose i jedni druge videli tim drugačijim očima, potrebno nam je da Gospod učini da vidimo. Neka bi Gospod dao da danas ugledamo Njegovo Sveto vaskrsenje, da se pričestimo Njegovim Životvornim Tajnama i da postanemo kao apostoli i svi oni kojima se Gospod po vaskrsenju javio, svedoci Njegovog vaskrsenja i da ta svetlost Gospodnjeg vaskrsenja bude ono što nas vodi kroz život i što svetili u našim srcima. I da iako živimo u svetu koji u zlu leži, koji nam neprestano nameće dinamiku umiranja, smrti, mržnje, stradanja, da ipak, bez obzira na sve to kao oni koji su hristonosci, nosimo svetlost istine u našim srcima i da ta svetlost bude svedočanstvo i ovome svetu u kome živimo. Kako se kaže na početku Liturgije, da se svetli svetlost naša i da ljudi vide naša dobra dela da bi proslavili Oca našega Koji je na nebesima, Koji jednako ljubi i zle i dobre i zato mi kao hrišćani i svedoci vaskrsenja treba da volimo sve ljude i tek onda kada smo u stanju da zavolimo svim srcem i naše neprijatelje, i da se molimo za njih, tek tada smo istinski i pravi svedoci Hristovog vaskrsenja. Jer znamo da ko god i iz koga god razloga nas mrzi, da je on zapravo zaslepljen i treba da se molimo Bogu, da i On progleda i da se i Njegove oči otvore i samo tada i tako jesmo i možemo biti svedoci Hristovog vaskrsenja, jer znamo da je vaskrsenje istovremeno i preobraženje i da oni koji su vaskrsnuti iz mrtvih kao što smo mi hrišćani, više ne mogu da strahuju ni od čega i ni od koga, nego mogu jedino i samo da vole. Neka vas Gospod blagoslovi i neka vas čuva molitvama Svetoga apostola Timoteja, čiji spomen danas slavimo i Svih svetih u sve dane vašega života, neka čuva vaša srca i neka vas krepi i hrabri na ljubav i na sabiranje na ovome svetome mestu, koje je najveće i najvažnije mesto našega ohrabrenja u Hristovom vaskrsenju, amin.