BESJEDE, EPISKOP, NOVOSTI

Besjeda Episkopa Grigorija na 6. nedjelju po Duhovima u hramu Preobraženja Gospodnjeg u Igalu

U ime Oca, Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, Jevanđelje je riječ vječnoga života. U Jevanđelju nam se otkriva ko je i kakav je naš Bog ali se otkriva i to kakvi smo mi ljudi, kakvi smo jedni prema drugima i kakvi smo prema Bogu. Ova Jevanđelja u kojima nam Sveti jevanđelisti pokazuju i opisuju događaje koji su se zbili kada je Bog bio među ljudima, otkrivaju tako vidljivo i tako jasno kakav je naš Bog i kakvi smo mi ljudi.

Danas smo pročitali kako došavši sa mora i ušavši u lađu Isus prođe i dođe u svoj grad Kapernaum. Pored Nazareta u kome je odrastao, najviše vremena je provodio u Kapernaumu. Centralni dio priče otpočinje dolaskom ljudi koji su na nosilima nosili paralizovanog čovjeka. Hristos vidjevši njihovu vjeru, kako kaže Sv. Pismo, reče čovjeku koji je ležao nepokretan: ,,Sinko ne plaši se, opraštaju ti se grijesi tvoji!“ I gledajte sada, draga braćo i sestre, kakva je negodujuća reakcija ljudi na riječi Spasitelja koga oni ne poznaju u punoj mjeri! Usprotivili su se književnici, čuvari tadašnjeg zakona, presudivši odmah u sebi i srcima svojim, rekavši: ,,Ovaj huli na Boga!“. Nisu znali da je On Bog. A Hristos vidjevši njihove pomisli i poznavši njihova srca kaže: ,,Jer šta je lakše reći: Opraštaju ti se grijesi, ili reći: Ustani i hodi?“. Njemu je mnogo lakše bilo kazati: ,,Ustani i hodi!“. Njemu Koji je stvorio nebo i zemlju, Koji je stvorio čovjeka nije bilo teško da kaže: ,,Ustani i hodi!“ i da se odmah vidi koliko je On Nadmoćan nad ljudima koji su čuvari zakona.

Zašto Hristos prije svega čovjeku kaže: ,,Opraštaju ti se grijesi!“? Zato što najprije hoće da iscjeli njegovu dušu, njegov duh onemoćali i oslabljeli, njegovo srce, da bi tek onda iscjelio njegovo tijelo. To je jedan obrnut sljed procesa iscjeljenja na koji mi ljudi nismo navikli i u svom malovjerju ne očekujemo. Vjerovatno je oduzetom čovjeku najprije oboljelo tijelo a tek kasnije oslabili duh, duša, um, volja, rečeno jezikom današnjice, bio je u depresiji. Književnici ustaju na Hristove riječi otpuštenja grijehova oduzetom čovjeku jer ne daju da mu se grijesi oproste. Tako i danas, draga braćo i sestre, u našem narodu i našim crkvama imate ljude koji ne prepoznaju milost Božiju, i kada ljubav i snishođenje postavimo iznad nekog pravila oni odmah kažu da bogohulimo. Kada god kažemo da je važnija ljubav od posta onda kažu da hulimo na Boga. Zašto to kažemo? Zato što u samoj srži ljudskog bića i našeg postojanja treba da bude ljubav, treba da bude milost, treba da bude Bog i onda možemo da ustanemo.

I gledajte šta se dalje događa u ovoj kratkoj priči, događa se nešto čudesno. Hristos književnicima pokazuje nešto daleko više i vrijednije od onoga što oni čuvaju rekavši uzetom: ,,Ustani, uzmi odar svoj i idi domu svome!“. I čovjek ustavši otide. Šta čovjek može da da Bogu, šta čovjek može da učini za sebe? Uvijek vrlo malo, nemoćno i nedovoljno. Šta je ovaj čovjek mogao da učini za sebe a šta su ljudi oko njega mogli da učine za njega? Mogli su da naprave nosila i donesu bolesnog čovjeka Hristu ali nisu mogli da ga iscjele i usprave na noge, i ono najviše nisu mogli, to je da mu oproste grijehe. Braćo i seste, nas naši grijesi obaraju i u tome je smisao poruke današnjeg Jevanđelja. Možemo da hodamo uspravno, da izgledamo zdravo a zapravo da budemo oduzeti, paralizovani duhovno, duševno, zato što smo vezni lancima naših grijehova. Te veze i lance niko ne može pokidati osim Milostivoga Boga. Zato smo mi danas tu u hramu Božijem. Ljudi će u svojoj malovjernosti i nerazumnosti često zatezati lance govoreći kako je neko sigurno bolestan zato što je grešan jer sve sagledavamo iz pogrešne perspektive a ne iz perspektive ljubavi Božije. To nam otkriva Jevanđelje.

Kako Bog gleda na djela ljudi koji su donijeli oduzetog? Gledao je sa divljenjem njihovu vjeru. Gledao je sa poštovanjem sve ono što su ti ljudi sačinili, šalje iscjeljenog kući i još mu kaže da ponese odar svoj koji je za sebe sačinio. Ništa Bog od nas neće da uzme, niti da nam oduzme a hoće sve da nam da. A mi ljudi često suprotno činimo i hoćemo da oduzmemo jedni drugima, mi zavidimo kada neko drugi nešto ima a Bog Koji može da uzme sve nama ipak daruje sve. Mi čak ne možemo ni da oduzmemo jedni drugima jer ne znamo da li je onaj drugi jači.

Jevanđelje nam otkriva da je Bog Milostiv, Predusretljiv, da je tu zbog nas i radi našega spasenja i nama otkriva da treba da otvorimo svoje srce i svoj um za Boga a ne da ih zatvaramo tako što ćemo gledati suženim pogledom i okorijelim srcem.

Došli smo u crkvu da primimo milost i blagodat Božiju, da otvorimo svoja srca, ostavimo svoje muke. Uskoro ćemo pjevati heruvimsku pjesmu u kojoj se kaže da sada svaku životnu brigu ostavimo. Treba da ostavimo svaku brigu, otvorimo svoje srce i primimo blagodat Božiju.

Amin Bože daj.