EPISKOP, NOVOSTI

Besjeda Episkopa Grigorija na dan ustoličenja Mitropolita Joanikija u Podgorici 05.09.2021.

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.

Draga braćo i sestre, imam jednu neobičnu čast i dužnost da vam pričam dok oni ne stignu.Često sam imao priliku da govorim ali ovakvu da govorim sve dok oni ne stignu, nisam imao. Mogu da pričam koliko god hoću, a želim da pričam o onome što svi osjećate u svome srcu, da smo mi Crkva Hristova, da smo mi Crkva svetih naših predaka i svetih predšestvenika našeg Mitropolita Joanikija upravo ustoličenog. Ono najljepše o čemu treba da pričamo danas, ono divno djelo kome ste svi svjedoci, a to je propovjed, čudesno ozdravljenje, iscjeljenje, osvećenje, prosvećenje i čudesno svjednočanstvo služenja onoga koji se ugradio ovdje u temelje ovoga hrama. Prije ravno trideset godina Mitropolit Amfilohije je rekao da je njegov cilj da se upali svako ugašeno kandilo u Crnoj Gori i to se dogodilo. Kada smo tada, kao mladi ljudi, to slušali imali smo osjećaj da slušamo proroka ali nismo znali da li će se proročanstvo obistiniti, nismo mogli vjerovati, jer je bilo, kako kaže narod u Hercegovini, za ne povjerovati. Ali iz tog događaja, braćo i sestre, pokazuje se šta znači vjera i koliko je moćna vjera i koliko može jedan čovjek žive vjere. Sveti Jovan Zlatousti kada je došao u Carigrad rekli su mu da nema neke velike šanse jer je došao iz Antiohije. On im je rekao da ima samo jezik i da je to mala vatra koja može veliku šumu da zapali. I zapalio je tim ognjenim jezikom cijeli Carigrad i cijelu vaseljenu do dana današnjeg. Tako je naš Mitropolit svojim ognjenim, proročkim jezikom, koji je govorio srcem pronio blagu vijest spasenja kroz ovu zemlju. A ova zemlja, braćo i sestre, po mom dubokom utisku je zemlja biblijska. Ako biste htjeli na Svetu Zemlju da pripojite ovu zemlju Crnu Goru, Hercegovinu, Dalmaciju ništa se ne bi poznalo, svako bi mislio da je to jedna cjelina ali ono što je još važnije od tog geografskog izgleda te zemlje jeste što su ljudi u ovoj zemlji biblijski. Pa tako u ovoj zemlji ima proroka, svetaca i čudesnih divnih ljudi, književnika, pjesnika, slikara, umjetnika. Dovoljno je da kažemo samo jedno ime, da pomenemo samo jednog umjetnika Petra Drugog Petrovića Njegoša i da shavtimo zašto je toliko puta i na samouvjeren način Mitropolit govorio da je on tajnovidac i da je Sveti Božiji čovjek. To što je on govorio i kako je govorio, moguće je bilo samo ako je bio bogonadahnut, a bio je. On je, braćo i sestre, taj koji je utvrdio identitet ovoga naroda, i ne samo ovoga naroda u Crnoj Gori nego gdje god živi bilo koja duša koja govori srpskim jezikom, nadahnuta je Njegošem, najvećim našim pjesnikom ikada i za sva vremena. On je, braćo i sestre, bio i Vladika cetinjski i crnogorski. A da sada ne govorimo o tome kakva je ličnost bio njegov stric, Petar Prvi Petrović Njegoš. Sveti Petar je bio i junak, i borac, i hrabri vojskovođa, i smireni molitvenik. Tako, braćo i sestre, od tih ljudi do dana današnjega Crna Gora ne oskudjeva u ljudima i to se pokazalo bezbroj puta.

Ulazak mladenaca u hram u trenutku besjede, Vladika Grigorije se obraća njima: Živjeli mladenci! Ovo je dobar aplauz za mladence jer su oni život. Eto, braćo i sestre, još jednog blagoslova da imamo mladence u ovom trenutku, u ovom hramu, pred svima vama u ovom divnom događaju. Šta drugo da kažemo nego, živjeli mladenci! Živio naš narod i živjela Crna Gora! , Živjela i trajna bila, najveća pobjeda u 21. vijeku na tlu Evrope! Pobjeda kojom su djeca, starci, bake, djevojke, mladići, odrasli ljudi pobjedili tiranina i tiraniju! I to kako su ga pobjedili, braćo i sestre, ne ognjem i mačem, nego molitvom, srdačnom molitvom! To je najljepša pobjeda o kojoj će se pjevati, pripovijedati, govoriti, koja će se slaviti u vijekove vijekova.

Draga braćo i sestre, mi smo danas ovdje došli sa raznih strana svijeta. Kao što ste vidjeli, došli su ljudi iz Bugarske, Albanije, iz Jerusalima, iz Ukrajine, Rusije, Češke i Slovačke, ma iz cijeloga svijeta. Zašto ljudi dolaze ovdje? Dolaze da se poklone toj molitvi kojom ste vi pobjedili tiraniju u ovom svijetu.

Naš Mitropolit, braćo i sestre, u ovom trenutku, neizrecivom radošću, u onoj svjetlosti o kojoj je govrio kao niko u naše vrijeme, u tavorskoj svjetlosti, raduje se ovoj veličanstvenoj pobjedi. Zato je, braćo i sestre, danas dan blagodarnosti, zato ova Služba jeste Služba blagodarnosti, zato je ovo momenat u kome mi zaboravljamo svoje noge, zaboravljamo kičmu, zaboravljamo tijelo, i kao da letimo, kao da nas nosi Duh.

Kada sam bio mali dječak slušao sam jednu pjesmu o nekom pravedniku. Kada su ga mučili on je govorio: ,,Ili Duh Božiji iznad mene lebdi ili Obilić pored mene sjedi.“ Mi, danas, braćo i sestre, imamo tu čast, da Duh Božiji iznad nas lebdi a Obilić među nama sjedi, to je naš Patrijarh i to je naš Vladika Joanikije, to je svako ovo dijete, to su ovi mladenci, braćo i sestre. To je Duh Kojim dišemo, Kojim živimo i Kojim se krećemo.

Da budete blagosloveni, i danas i sutra i u sve dane vašega života… Treba da zablagodarimo Svesvetoj Trojici a i njima (onima koji su otišli u cetinjski manastir) da zablagodarimo za hrabrost, za odlučnost, za nepokolebljivost.