U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, danas slavimo rođenje Svetoga Jovana Krstitelja, starozavjetnog i novozavjetnog proroka, onoga koji vezuje Stari i Novi zavjet, onoga koji je bio najsličniji strašnom i slavnom proroku Iliji, kako smo i čuli u današnjem Jevanđelju. Za onoga čije rođenje danas slavimo rečeno je on najveći rođeni od žene. Mi mislimo Bože, kakva je to čovjek, šta to njega čini najvećim rođenim od žene ikada, za sva vremena istorije čovječanstva. Šta to čini Jovana najvećim rođenim od žene? Ako kažemo riječ skromnost: oblačio se u odjelo od kamilje dlake, živio u pustinji i jeo ono što bi našao. Ako bismo se zapitali o pravednosti: Jovan je svima govorio ono što im sljeduje, ništa nije lagao, ništa nije uljepšavao, govorio je onako kako jeste, npr. ljudima koji su išli ka njemu da ga slave, on je govori porodi aspidini, zašto ste izašli, da slavite slamku koju vjetar povija. Ako bismo se zapitali što je on najveći rođeni od žene? Zato što je bio hrabar, zato što se nije plašio zemaljskog cara, Velikog Iroda, nego je bio hrabar i rekao mu gospodine care, vi činite nepravdu, vi ste nepravedan, nemoralan i nečastan čovjek. Ko to smije? Mi ne smijemo danas predsjedniku najmanje opštine da nešto kažemo kada je nepravedan i kada je nemoralan. A kamo li da kažemo caru, u ono vrijeme kada je car mogao da vas baci u tamnicu bez suda i suđenja. Sve je to dobro znao Sveti Jovan. Znao je sa druge strane, šta znači biti pravedan, šta znači vjerovati, šta znači biti čist i moralan, koliko je to naročito važno za one koji su prvi među ljudima na vlasti, bilo da je ta vlast duhovna ili zemaljska. Još jedna dimenzija o kojoj često ne mislimo zašto bi Jovan bio najveći među rođenim od žene na zemlji: cijela Judeja je išla da vidi proroka, da ih krsti a on kada je vidio Onoga Kome je priprema put i stazu i za Koga je pripremao narod svojom propovjeđu. Jovan kaže Hristu gle, Jagnje Božije, Koje uzima grijehe svijeta za život svijeta. A Gospod mu kaže da Ga krsti a Jovan kaže ja Tebe da krstim, pa ja nisam dostojan da odriješim remen na Tvojoj obući. To je ono, braćo i sestre, što nam najviše treba – smirenje. Zamislite čovjeka koga slavi sva Judeja, sva zemlja ga slavi, svi mu se klanjaju, svi ga se plaše, svi vide da je pravedan, hrabar, čestit, nepokolebljiv, a on, pred Bogom, najsmireniji od svih. Niko još nije bio čuo za Isusa Hrista, još niko nije bio čuo za to Jagnje, ali on pred svima kaže ja Njemu nisam dostojan odriješiti remen na obući. Onda, kada Gospod kaže mora sve da se ispuni svaki zakon, hajde da Me krstiš, Jovan odmah ispunjava. Eto, braćo i sestre, nekoliko crtica o kojima možemo da razmišljamo. Zašto je Jovan tako veliki?! I ako hoćemo da budemo pošteni, pitamo – zašto smo mi tako mali? Zato što je Jovan vjeran, zato što je hrabar, zato što je skroman, zato što je nepokolebljiv, zato što je smiren, zato mi slavimo njegovo rođenje i njegovo stradanje, i njegovo ime, i njegovo sve što je učinio na zemlji do današnjeg dana. Zato nam je on veliki i strašni primjer i velika prilika da se i mi smirimo pred Onim Koji dolazi, pred Onim Koji će i danas doći među nas da nam se da kao Jagnje Božije Koji daje Svoj živo za život svijeta i za svakoga onoga koji vjeruje, jer je Isus došao u ovaj svijet da niko ko povjeruje u Njega ne pogine nego da živ bude. Amin, Bože!