VIDEO, MITROPOLIT GRIGORIJE

Besjeda Episkopa Grigorija na praznik Svetoga proroka Ilije u Trebinju

Na praznik Svetoga proroka Ilije, Njegovo Preosveštenstvo Episkop Diseldorfa i Njemačke služio je Svetu arhijerejsku Liturgiju u Sabornom hramu u Trebinju. Episkopu je sasluživalo sveštenstvo hrama uz molitveno učešće vjernog naroda.

Praznična besjeda Vladike Grigorija u prilogu vijesti:

Slava Tebi Gospode, slava Tebi! Danas, braćo i sestre, slavimo velikog i slavnog proroka Iliju. O njemu se može mnogo govoriti i na osnovu ovoga Jevanđelja koje smo pročitali, ali ja ću reći samo nekoliko riječi, ono po čemu je Ilija bio veliki i slavan kao rijetko ko. Poslije upokojenja velikog cara Davida, koji je slavno i vjerno služio Bogu, osim onoga, kako Sveto Pismo kaže, što je učinio Uriji Heteinu, on je slavno, slavno, preslavno i pravoslavno služio Bogu. A onda su, kao što često biva u ovom svijetu, poslije njega došli slabiji carevi, koji su podizali idole na uzvišenjima, klanjajući se više njima a manje Bogu. Onda se pojavio slavni i strašni prorok Ilija. I šta je prorok Ilija uradio? Ilija je pobio lažne sveštenike i srušio idole, ali prethodno, velikim podvigom sebe pripremivši za to. Vi se sada pitate, dok stojimo u ovom hramu, šta su to idoli? To je vrlo zanimljivo, braćo i sestre. Idoli su sve ono što nije Bog. Od svega možemo da napravimo idole, od svoga tijela, od svoga odjela. I Crkva može da bude idol, i sveštenstvo, i episkopstvo. Naročito, u naše dane, vidimo kako se neki lažni duhovnici pretvaraju u idole. Zamislite, kakva je tek karikatura klanjanje i obožavanje političara?! Predsjednici, kao oni su neki idoli?! Još veća karikatura je kada se neko pojavi na televiziji, i zato što zna da skače, igra, pjeva, on postane idol. Ako je igrač, pa zna da mlati loptu nogom ili rukom, on postane idol. Mi od svega toga pravimo idole, braćo i sestre, i bivamo smješni, pred Bogom i pred sobom. Ali najstrašnije što nam se može dogoditi jeste da napravimo idole od samoga sebe. Da počnemo sebi da se klanjamo kao idolu, da mislimo da smo mi neko ili nešto bez Boga. Kada je Crkva mjesto spasenja? Kada je u njoj Bog. Kada je episkop, sveštenik nešto ili neko? Kada je u njemu Bog. Kada je čovjek neko ili nešto? Kada je u njemu Bog. Kada je neki čovjek koji se bori za narod, ako hoćemo da kažemo političar, neko ili nešto? Kada je u njemu Bog, kada je u njemu istina Božija. Sve drugo i sve izvan toga je idolopoklonstvo. Sve, osim služenja Bogu, Živome Bogu, Onome Kome je služio David, Onome Koji je došao u ovaj svijet da nas spase blagovoljenjem Oca i silom Duha Svetoga. Pogledajte, braćo i sestre, kakva je tek idol nacija. Svako voli svoju naciju, svako voli svoju porodicu, to je sasvim normalno ali ne smijemo od porodice i nacije da napravimo idola, jer idoli padaju, idoli se razbijaju, idoli nestaju. Zašto danas kaže (Jevanđelje), da nikome ne ode Ilija do udovici u Sareptu, i nikoga ne iscjeli drugi prorok do Neemana, koji je bio Sirijac, nije bio Jevrejin, nije bio iz prorokove nacije. Ovih dana često slušam i namjerno, sve govorim suprotno od toga idolopoklonstva. Ko će pobjediti, Rusi ili Ukrajinci? Jesmo li za Putina ili Zelenskog? Kakva sramota za svakog hrišćanina! Mi smo za Hrista i ni za šta drugo, i ni za koga drugog, i nikome se drugom ne klanjamo, i nikoga se drugog ne bojimo, i nikome drugom ne pridajemo božanske osobine, jer se plašimo da ne upadnemo u idolopoklonstvo. Ako upadnemo u idolopoklonstvo, doći će neki Ilija i svojom desnicom poubijaće nas. Zato, koliko god treba, da se klanjamo Bogu, i da hrlimo Bogu u zagrljaj sa ljubavlju. Toliko treba da se plašimo idola, da se plašimo da ne padnemo u idolopoklonstvo. Kakva je to sramota, da jedan hrišćanin pada u nesvjest kada vidi nekog pjevača ili igrača?! Kakva je još veća sramota, da nekog bijednog i plašljivog političara obožavamo?! Neka oni žive svoj život, neka lažu koga mogu i kome hoće, ali ako smo hrišćani, onda mi moramo da se ugledamo na Iliju i da rušimo idole, i u sebi i oko sebe. Da budete blagosloveni i danas i u sve dane vašega života. Amin.