U subotu, 6. maja 2023. godine, na praznik Svetoga velikomučenika Georgija, Krsne slave Episkopa humskog Jovana, služena je Sveta arhijerejska Liturgija u Sabornom hramu Svetoga Save u Diseldorfu. Bogosluženjem je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije uz sasluženje Episkopa humskog g. Jovana i sveštenstva hrama.
Nakon bogosluženja održan je pomen svim žrtvama postradalim u Beogradu i Mladenovcu od ruke bezumnih počinitelja.
Praznična besjeda Vladike Grigorija:
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, danas slavimo Svetoga velikomučenika Georgija. Velikomučenik ili mučenik je u ranoj crkvi hrišćanskoj bila najveća titula, najveće zvanje i mučenici su imali najveće poštovanje od naroda. Tako su se prvi hrišćani sakupljali na grobovima mučenika. Prve hramove, kuće u kojima su služili, gradili su na moštima mučenika, na njihovim kostima. Do dana današnjeg, kada se osvećuje crkva, mi ugrađujemo u časni presto mošti mučenika, mošti svetaca. Zašto je, braćo i sestre, toliko važno da poštujemo mučenike, zašto je toliko važno da se iz njihovog primjera učimo? Najbolje bi bilo da krenemo od posljednje rečenice današnjeg Jevanđelja koja kaže izgoniće vas iz zbornica i doći će čas kada će svaki koji vas ubije misliti da Bogu službu čini. Svaki koji ubije, svaki koji misli da se Bogu služba može činiti tako što nekoga udariš, nekome ranu ili bol naneseš, je u najvećoj mogućoj zabludi. Ako je to tako sa te strane onda je sa druge strane istinito da je najveći onaj koji trpi mučeništvo, koji podnosi mučeništvo, onaj koji ni po koju cijenu ne uzvraća zlom na zlo, na mržnju mržnjom, koji se ne hrani osvetom kako kažu Sveti Oci. Zato je, braćo i sestre, kako smo čuli u današnjem Apostolu, čovjek mučenik uzvišen. Zato vi danas koji slavite Svetoga Georgija velikomučenika, treba da budete srećni, da osjećate taj blagoslov da vas čuva neko ko je bio spreman da podnese najstrašnije muke. I od tada, ne kao onaj koji je mučio, nego kao onaj koji je mučen, postane pobjedonosac. Zato mu pjevamo da je pobjedonosac, jer je izdržao, pretrpjeo muke kao naš Gospod Isus Hristos na krstu. Tako su Svetoga Georgija, po strašnim običajima, rimski vojnici stavili na točak i otkidali komad po komad sa njegovog tijela. On je sve to pretrpjeo. A da bi čovjek pretrpio tako nešto, on treba da ima hrabrost. Svetoga Georgija, koji je bio oficir i vojnik, hrišćani su slavili zato što je on bio slavni mučenik a ne slavni vojnik. Da je bio samo slavni vojnik a da nije postao slavni mučenik, mi danas ne bismo znali za Njega. Za Njega bi se znalo samo u vremenu njegovog ovozemaljskog života. A mi nakon hiljadu i sedam stotina godina slavimo njegovo ime. Toliko je uzvišena i velika stvar biti smiren, biti hrabar, biti trpeljiv, a hrabar, smiren i trpeljiv čovjek ne može biti bez vjere. Vjera daje tu snagu da čovjek sve ustave svoga bića, sa jedne strane strah, sa druge strane hrabrost, sa treće sumnja, sa četvrte bezbroj nerazjašnjenih pitanja ali ako imao usredsređenost ka cilju i ako gledamo u Hrista, onda se svi elementi našega bića skupljaju u jedno i postaju kao mali potoci sliveni u jednu rijeku koja buja i nezaustavljivo teče ka okeanu, ka mirnom pristaništu. Zato je, braćo i sestre, Sveti Georgije postao tako slavan i tako naslikan na ikonama zato što su ga ljudi do krajnjih granica ljudske moći ,,učinili nemoćnim”, svezali ga, tukli ga, mučili ga, ubili ga i na kraju mi ga slavimo a njih se više niko ne sjeća. Koga ubija Sveti Georgije na ikoni? Ubija aždaju. Šta ta aždaja, braćo i sestre, predstavlja? To je zlo u nama i oko nas. Ta ikona nam, kroz Svetoga Georgija, otkriva kako se ubija zlo. Zlo se ne ubija tako što mučiš, nego tako što trpiš mučenje… Zamislite kako je u vremenu prvih vijekova hrišćanstva teško bilo biti rimski vojnik ili oficir, kako je bilo teško dostići taj visoki čin i ugled. Ali Sveti Georgije i mnogi drugi, vidjevši kako hrišćani stradaju, skinuo je sve činove i počesti i rekao i ja sam hrišćanin. Na prijetnju da će ga ubiti zbog toga, on je rekao ubijte me ali ja se hrišćanstva neću odreći. I oni su ga ubili, jer je to bio strašan poraz za tadašnju vlast, da se neko odriče nečega što su oni smatrali najvrijednijim u ono doba. On se svega toga odrekao i postao Sveti Georgije pobjedonosac, koji ubija zlo i u sebi i oko sebe. Čime? Svojom vjerom, svojom hrabrošću, svojom ljubavlju prema Hristu. Želio bih prije svega da čestitam krsnu slavu našem Vladiki Jovanu a onda čestitam i vama koji danas slavite i svima nama hrišćanima koji proslavljamo praznik Svetoga Georgija pobjedonosca. Neka je srećna slava i da nam Sveti Georgije da koplje kojim ćemo da ubijemo svako zlo, najprije u nama a zatim i oko nas. Amin, Bože daj!
