Na praznik svečanog Ulaska Gospoda Isusa Hrista u Jerusalim služena je Sveta arhijerejska Liturgija u minhenskom hramu Svetoga Jovana Vladimira. Bogosluženjem je načalstvovao Njegovo Preosveštenstvo Episkop Diseldorfa i Njemačke G. Grigorije uz sasluženje bratstva hrama. U sklopu Svete Liturgije izvršen je čin krštenja novorođenčeta po imenu Adam. Vladika Grigorije održao je vjernom narodu besjedu u duhu Gospodnjeg praznika.
Besjeda Episkopa u prilogu vjesti:
Radujete se u Gospodu, i opet velim radujte se (Fil 4, 4-9), kaže apostol Pavle, danas smo to pročitali i čuli. Iz Jevanđelja ste čuli riječi koje glase Ne boj se kćeri Sionova, evo car tvoj dolazi sjedeći na magaretu. Dolazi kao što znate, ne kao carevi u slavi praćeni vojskom sjedeći na konju, nego dolazi na magaretu praćen usklicima i pjesmom djece. Braćo i sestre, ako je nekada prilika da pričamo o radosti, ako je nekada prilika da pričamo o sreći onda je to ovaj dan! Sreća dolazi uvijek iz susreta i u našem jeziku ta riječ je srećno izabrana. Sreća znači sresti nekoga ko nas čini srećnim a onda kada nas neko učini srećnim možemo da se naučimo i tome šta je sreća za nas i kako mi da steknemo sreću. Ne postoji niko ko ne želi da bude srećan. Kako da postanemo srećni?! Srećni ćemo biti ako shvatimo da je Gospod, stvorivši nas i poslavši nas u ovaj svijet i darujući nam tijelo, u naše tijelo usadio duh i dao nam dušu i kada god činimo nešto dobro bivamo srećni a kada činimo nešto loše mi ćemo dobiti drugačiju informaciju iz unutrašnjosti našeg bića da nešto nismo dobro učinili i naše lice će se smračiti umjesto što će se prosvjetliti. Kada god nekome učinimo nešto loše i ružno mi se unesrećimo i unesrećimo i drugoga. Iz ovoga, draga braćo i sestre, možemo zaključiti da nas drugi čine srećnim i da mi druge možemo učiniti srećnim. Ako već imamo tu informaciju, osjećaj iz našega bića ako ga malo osluškujemo, onda treba da prihvatimo tu kartu koju imamo, da idemo putem služeći se putokazom i kompasom koji su u nama. Na tom putu moramo biti hrabri jer će nas sretati raznorazne nevolje. Tome nas uči Gospod Isus Hristos. On nas uči, kroz ova dva praznična dana, šta je sreća, šta je prijateljstvo, šta je ljubav, šta je snaga. Marija, izliva miro na Njegove noge i svojom kosom briše noge Njegove, drugi govore kako je miro skupo a On odgovara Ne dirajte nju, ona je to sačuvala za dan moga pogreba. Prethodno Marija i Marta govore Hristu Gospode da si Ti bio ovdje, ne bi umro brat naš, zatim Hristos njihovog brata i Svoga prijatelja zove iz groba ustani Lazare, i on izađe. Toliko je moćan glas Onoga kojem danas idemo u susret, toliko je moćan glas Onoga koji danas ulazi u Jerusalim, toliko je moćan glas Onoga koji može da nas podigne i koji može da nas usreći! Zato će i reći apostol Pavle Radujte se u Gospodu, i opet velim radujte se (Fil 4, 4-9)! kako se mi to unesrećujemo, braćo i sestre? Unesrećujemo se glupostima. Pričamo onaj je onakav, ovaj je ovakav, ne valja ovo, ne valja ono. I šta dobijamo tim? Ništa! Ali ako pričamo i ako vidite nekog čovjeka koji neće da sluša ružne stvari, koji neće da govori ružne stvari nego samo čini dobro, onda taj čovjek liči na svjetlost, liči na svijeću koja gori, liči na radost. Sve na ovom svijetu, draga braćo i sestre, možete da posmatrate iz perspektive tamo i iz perspektive svjetlosti. Zamislite kako nas je danas obasjalo lice ovoga Adama, ovoga novorođenog i novokrštenog djeteta Božijeg. Mogli smo da kažemo zašto bismo sada krstili dijete a treba da kažemo kakva radost, kakav blagoslov, kakva milost! Možemo tražiti izgovore da ne dođemo u hram Božiji a treba da se radujemo posjeti hrama jer je tamo radost, blagoslov i mir! Sve možemo da gledamo sa dvije perspektive ali od toga kako ćemo da gledamo i šta ćemo da izaberemo zavisi naša sreća ili nesreća. Zato je naš mudri narod rekao čovjek je kovač svoje sreće! Mi možemo da kažemo kako je čovjek i kovač svoje nesreće. Gledajte, kolika je milost Božija, kada mi svojim nedjelima zaslužimo nesreću onda uvijek možemo da idemo kod Onoga koji nas je stvorio i da kažemo ispravi me Gospode, očisti me, umij me, operi me i biću bjelji od snijega, kako kaže veliki car i psalmopojac David. Braćo i sestre, možemo da budemo srećni u svim mogućim uslovima. Gledajte, kako su se ljudi uplašili kako nema ulja, kao da više ničega nema na ovom svijetu… sve se može posmatrati iz različitih uglova. Najvažnije je da sve to posmatramo kao neko ko putuje ka jasnom cilju, ka tome da postane srećan i još važnije, da druge učini srećnim. Ko god želi da druge učini nesrećnima, neće to biti njegov glavni uspjeh. Njegov glavni uspjeh će biti u tome što će sebe načiniti nesrećnim. Ko god učini druga srećnim on će onda biti još srećniji. Zato je onog dana, dana koga se danas sjećamo kao praznika, dječija srca i srca narodna obuzela radost kada su vidjeli da dolazi Onaj koji nosi svjetlost, koji je Sam Svjetlost, koji je Život, koji je Radost. Neki kažu da su isti ti ljudi nakon nekoliko danas vikali raspni Ga, raspni, mi to ne znamo ali i da su vikali ponovo su mogli da nakon tri dana vide svjetlost vaskrsenja i da shvate da su pogriješili. Djeca to nisu uzvikivala. Ona su osjetila da je tu Onaj koji nosi život i radost. Zato je, braćo i sestre, toliko važno da se opredjelimo šta ćemo, hoćemo li da budemo mračnjaci ili ćemo biti svjetionici, hoćemo li jedne druge da radujemo ili jedni druge da plašimo i rastužujemo. Mi nećemo, jer smo izabrali Hrista, jer smo izabrali Njegovu svjetlost koja prosvećuje sve i naša srca i naše duše i naše oči i naše umove i ma koliko puta da smo posrnuli, uvijek i iznova ustajemo i idemo ka toj svjetlosti, ka toj radosti, toploti i miru. Da Bog daruje da tako danas bude! Da otvorimo sve ustave našeg bića, sve što u nama postoji, sva naša osjećanja i da um naš usmjerimo ka tome da hoćemo da budemo srećni i da svako pored nas bude srećan. Prvi uslov jeste da ne smijemo nikoga pokušati na silu usrećiti nego najprije sebe usrećimo da bismo postali svjetilo i primjer za drugoga koji neće ili hoće da bude srećan. Bog vas blagoslovio i svako dobro darovao. Radujemo se što smo danas krstili Adama. Svi dobro znamo njegovu majku koja vodi naš crkveni hor. Tu je i Adamov otac koji je Njemac i koji se raduje što je danas sa nama. Svakog čovjeka treba da gledamo kao Hristovo dijete, amin Bože daj.
