BERLIN, EPISKOP GRIGORIJE, NOVOSTI

Besjeda Episkopa Grigorija na praznik Vaskrsenja Lazarevog – Berlin

U subotu, 27. aprila 2024. godine u Sabornom hramu Svetoga Save u Berlinu, na praznik Vaskrsenja Lazarevog, Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldofski i njemački g. Grigorije održao je prazničnu besjedu.

Besjeda Vladike Grigorija:

Draga braćo i sestre, danas je jedan važan i lijep praznik u našoj Crkvi i u našoj vjeri, opisan u Jevanđelju u koje vjerujemo. Vi ste svi svjedoci svojim životima, svojim iskustvom, bilo da ste sasvim mladi ili bilo da ste već zreli ljudi, da kada nas neko pozove po imenu sa ljubavlju, mi se probudimo, kada nas pozove majka, otac, brat, prijatelj, mi se odazovemo i kažemo tu sam, evo me. Kada smo tužni, kada smo razočarani, kada smo ostavljeni, kada smo zaboravljeni pa nam se neko obrati imenom, mi odjednom kao da oživimo, makar na trenutal. Kada se posvađamo sa nekim do koga nam je stalo, pa kada nas taj neko, ko nas je ostavio iz nekoga razloga, pozove po imenu, mi iz one agonije i brige prelazimo u radost i život. Ako je tako, braćo i sestre, među nama ljudima kada nas pozove neko do koga nam je stalo, iskreno i sa ljubavlju mi oživimo, zamislite kako je tek kada nas pozove Bog, Jedini, Jedinstveni, Najveći i Najiskreniji, Koji je stvorio nas i sve oko nas, Onaj Koji hoće da mi budemo živi a ne da budemo umrli. Zato je, braćo i sestre, ovo Jevanđelje tako moćno i zato je ovaj događaj bio toliko moćan da su neprijatelji Hristovi odlučili da ga ubiju, jer nisu mogli podnijeti da neko oživljava ljude a da to nisu oni, ljudi koji su u ono vrijeme vladali Judejom, prvosveštenici, književnici, fariseji, vlastodršci itd. Mi hrišćani živimo od tog poziva po imenu. Danas smo pjevali jednu čudesnu pjesmu koja glasi vi, koji se u Hrista krstiste, u Hrista se obukoste. Mi smo se imenovali Njegovim imenom, obukli se u Njegovo ime a On je, radi nas i našega spasenja, pretrpio i samu smrt i svaki onaj, koji se obukao u Njega i u Njegovo ime, biće pozvan glasom Očevim, biće prizvan Duhom Svetim. Mi smo grešni ljudi, mi smo po mnogo čemu nekada i zaslužni za smrt, za svoju sopstvenu smrt, duhovnu, duševnu i tjelesnu smrt, ali mi nikada ne treba da zaboravimo da imamo Prijatelja Koji oživljuje, Koji stvara, Koji život daruje i Koji nas već poznaje po imenu. Poznaje nas kroz Sina Svoga sa Kojim se mi, braćo i sestre, u božanskim službama sjedinjujemo. Svaki onaj koji se sjedini sa Njim, oživljuje kao što je po današnjem Jevanđelju oživio Svoga prijatelja Lazara, tako i svako od nas i nas, Njegov je prijatelj, Njegov je Lazar, i svakoga će pozvati iz smrti u život kao što je pozvao Lazara i reći će svakome od nas ustani i dođi. Eto, braćo i sestre, kako je čudesan, moćan i važan ovaj praznik i kako je bitno da se podjsetimo na taj glas koji će nas pozvati, kako je bitno da se privikavamo na taj glas, glas spasenja našega života, glas pobjede života nad smrću. Amin, Bože, da tako bude.