EPISKOP, NOVOSTI, HIMELSTIR

Besjeda Episkopa Grigorija na praznik Velike Gospojine u mananstiru Himelstiru

Narode Božiji, narode koji zoveš Presvetu Bogorodicu majkom, narode koji razumijevaš da je Crkva Majka, koji razumijevaš da se u Crkvi događa isto ono što se dogodilo u utrobi djevojke Marije, da se događa najveće čudo u svima svjetovima, čudo sjedinjenja Besmtrnog Boga i smrtnog čovjeka i spasenja smrtnoga čovjeka od smrti i robovanja grijehu. Danas slavimo najsvetije biće među svim ljudima, Presvetu Vladičicu Bogorodicu bez čije dobre, svete i uzvišene volje, ne bi moglo da se dogodi ono najvažnije za nas, da Bog postane čovjek i da primi našu prirodu, da je ponese, uzme i osveti i da sa njom uziđe na krst. Njenom zaslugom čovječanstvo je promijenjeno jednom za svagda.

Kako Majka Božija, kao dobra, grije naša srca, srca svoje djece? Ispričaću vam jedan doživljaj. Jednom prilikom razgovarao sam sa jednim od najgorih ljudi koje sam upoznao, i sada je živ taj čovjek. Toga dana on je svratio u manastir Tvrdoš koji je posvećen, kao i ovaj, Uspenju Presvete Bogorodice. Bile su ratne godine. Počeo je da mi priča kako on ne vjeruje u Boga, Crkvu štaviše mrzi. Jedino što ga zbunjuje i što pomuti njegova osjećanja jeste ikona Majke Božije koja drži Dijete u naručju. Taj prizor činio je da njegova mržnja bude nesigurna i nije bio spreman da čini zlo. Tada sam po prvi put dublje razmišljao o ikoni presvete Bogorodice, o tome koliko Ona znači za našu Crkvu, naš život, naše spasenje. Kada jednog tako ogrubjelog čovjeka, otvrdlog srca, ublaži, srce zagrije, olakša lance kojima je srce njegovo vrzano i dotakne dubinu njegovog srca.

Ovo je, braćo i sestre, bio samo jedan od mnogih primjera. Mi od Boga i Majke Božije možemo da naučimo ko su naš otac i naša majka, mislim na naše biološke roditelje. Možemo da naučimo tek tada ono što je govorio jedan Otac i Učitelj Crkve – Bog je Otac a Crkva je Majka, možemo da shvatimo kako je Presveta Bogorodica Bogomajka, možemo da shvatimo i da prihvatimo da smo mi braća i sestre, da smo srodnici u Bogu, da smo srodnici po Majci Bogorodici. Ona je svima Majka jer je Bog svima Bog, zato što je rodila Hrista i saglasila se sa Duhom Svetim da Ga rodi i da mi budemo jedno sa Bogom. Koliko je to, braćo i sestre, čudesno. Bez toga nikakva nada ne bi bila moguća, bez toga ne bi bilo moguće da se nadamo spasenju. Kako bismo se mogli nadati?  Pogledajte kakav je i koliko je milostiv Bog, da on, koji je širi od nebesa, koji je širi od svih svetova, da se smjesti u utrobu jedne djevojke, da se smjesti, kako je govorio jedan divan čovjek, pod njeno srce, da svojim licem dotakne njeno srce, prizor koji imamo na onim ikonama umiljenja kad Hristos licem dodiruje njeno lice, tako je utrobi njenoj licem svojim dodirivao njeno srce. Tu se događalo ono što je za nas toliko spasonosno, događalo se da besmrtno i  smrtno dotaknu jedno drugo. A kad se to dogodi onda smrtno postane besmrtno, onda mi smrtni ljudi, bolesni, slabi, nemoćni, postajemo moćni, mi koji se krećemo i idemo ka smrti, mi krenemo ka životu i idemo ka životu. Eto, braćo i sestre, kakav je to događaj, to sjedinjenje Boga i čovjeka u utrobi djevojke Marije, koja je u ime cjelog roda ljudskog primila, kao što rekoh, nesmestivog Boga u svoju utrobu po Njegovoj milosti, po Njegovom snishođenju, po Njegovoj dobroti. Zato se ona nekad naziva Širšaja – šira od nebesa, ona je obuhvatila ono što nebesa nisu mogla da obuhvate, a to se dogodilo zato što je Bog to htio i zato što je ona na to pristala. „Evo sluškinje Gospodnje“, rekla je, „neka mi bude po reči Tvojoj s mirom“. Braćo i sestre, ako hoćemo da se spasemo, ako hoćemo da se izbavimo iz ropstva, beda, grehova, smrti, žalosti, tuge, nemoći, slabosti, svega toga što nas muči, veoma je važno da se ugledamo na Presvetu Bogorodicu. Kako je ona živela, kako je ona postavila svoj život u odnosu na Boga? Pa tako što je rekla – Evo sluškinje Gospodnje, neka mi bude po reči Tvojoj. Rekla je – Da, Gospode. Tako, braćo i sestre, je sve u tome sadržano što se od nas očekuje, da se od nas jedino očekuje Da, Gospode, da naš odgovor na Njegovu Ljubav bude -Da, Gospode, da naš odgovor na njegovu Milost bude – Da, Gospode, da naš odgovor na sve što nam Gospod daruje, a on daruje samo ono što je dobro, bude Da i da nikad ne bude Ne. Kad bude Ne, da mu opet pristupimo u miru i pokajanju i da kažemo – Da, Gospode. Dakle, braćo i sestre, čudesan je ovaj praznik u kome slavimo usnuće Presvete Bogorodice, njeno upokojenje. Ali to upokojenje beše jedna velika slava, kako smo sinoć pjevali slava za Getsimaniju, za Getsimanski vrt u kojem je sahranjena, u koji su je sahranili sveti apostoli. Ali mi vjerujemo da je itog tog trenutka Sin Božiji uzeo Nju u Svoje naručje. Kao što vjerujemo da sve naše koje volimo i da sve duše hrišćanske Gospod odmah uzima u svoje naručje, i da njihova smrt nije smrt nego je njihova smrt prelazak iz smrti u život. To danas praznujemo, braćo i sestre. Ali ono što je najvažnije je da se ugledamo na Presvetu Bogorodicu, da shvatimo kroz ikonu koju imamo uvjek na ikonostasu, koliko je ona važna, odmah posle Hrista. Ali u njenim rukama je uvijek Hristos, pred njom je uvijek Hristos i ona uvjiek nosi Hrista da ga pokaže nama. Zato što bez Hrista ne možemo ništa, ne možemo da se sjedinimo s Bogom. A u Hristu i kroz Nju, Hristos je učinio da možemo da se sjedinimo s Bogom. Eto, braćo i sestre, kakav divan današnji događaj slavimo. Ali, čemu nas Presveta Bogorodica uči? Smirenju, strpljenju, da treba da se naučimo da podnesemo i bol, i muku, i žalost, i tugu, ali da nikad ništa ne može da nas odvoji od Hrista. Ako se tako ponesemo u ovom svjetu, onda će život zaista zavladati našim bićem, onda ćemo zaista biti živi ljudi. Bez obzira na kakvom smo položaju, bez obzira kakvog smo obrazovanja, kakvog znanja, koliko imamo novca i koliko nemamo novca. Samo neka Hristos bude u centru našeg postojanja. Sa Hristom je i Hristom Presveta Bogorodica  Presveta i Osvećena. Sa Hristom i mi, braćo i sestre, možemo da budemo osvećeni. Bez Hrista, mi smo ništa. Sa Hristom je, kako mi neko pročita neku dječiju priču i ono magare kojim je ušao u Jerusalim osvećeno. A bez Hrista je ono samo magare. Tako smo i mi, braćo i sestre, bez Hrista samo ljudi koji idu ka smrti. A sa Hristom, mi smo slični Bogorodici i svima Svetima. Amin, Bože, da tako bude.