BERLIN, MITROPOLIT GRIGORIJE, NOVOSTI

Besjeda Episkopa Grigorija na priču o bogatom mladiću – Berlin

U nedjelju 12. po Duhovima, 27. avgusta 2023. godine u Sabornom hramu Svetoga Save u Berlinu, Svetu arhijerejsku Liturgiju služio je Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije uz sasluženje sveštenstva hrama i vjernog naroda.

Besjeda Vladike Grigorija na Sveto Jevanđelje po Mateju:

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, čuli ste današnje Jevanđelje. Vjerovatno ste i sami čitali o ovom događaju kod kuće kada ste čitali Bibliju ili ste čuli u crkvama. Svaki put kada čujemo ovo Jevanđelje mi se zabrinemo za svoje spasenje slično ovom mladiću. Onda razmišljamo da li sam ja to bogat, da li sam učinio sve, da li sam ispunio zapovesti, pa ako jesam šta onda sa tim, jer je ovaj mladić ispunio zapovesti, da li sam ostavio sve i krenuo za Hristom, pa i ako jesam, uvijek to činim ne sa punim srcem, nego sa pola, o Bože… Ako razmišljamo iskreno onda ćemo isto kao i apostoli, na kraju ove priče, reći ko se može spasiti. Da bih vam pomogao da malo razmislite iz jednog drugog ugla, ispričaću vam jednu drevnu priču, koju su uvijek mudri, stariji, ili roditelji ili učitelji, pričali mlađima. Ova priča, narodna priča se prenosi sa koljena na koljeno. Ona otprilike glasi ovako: u jednom gradu, u jednoj dolini pored rijeke živio je jedan bogati čovjek, jedan beg. Svakoga dana u taj gradić silazio je jedan mladić, koji je bio veoma veseo i nešto od svojih plodova prodavao u tu begovsku kuću, prodavao je hranu, npr. smokve. Oni bi mu svaki put dali po jedan dinar i on bi odlazio nazad svome domu. Ali kada bi bio iznad grada, on bi sjeo na jedan kamen i tako bi lijepo pjevao. Pjevao bi iz sveg glasa i svirao bi u svoju frulu, i taj beg izlazio bi iz svoje kuće da sluša njegov glas. Toliko su taj poj i ta muzika pružali utjehu begu da je rekao tom mladiću molim te, nemoj da dolaziš samo jednom nedjeljno, nego svaki dan dođi na kamen i pjevaj i ja će te nagraditi. Mladić je bio dobar i učinio je po želji tog čovjeka koji je bio, uzgred rečeno, i bogat. Onda je beg počeo svaki dan, ne više da mu daje po jedan dinar, nego mu je davao po jedan zlatnik. Samo ga je jedno molio govoreći sviraj, molim te i pjevaj, jer mi to pruža utjehu, ja nisam baš srećan čovjek. Jednoga dana, kada je došao mladić, toliko je omilio srcu toga bega da mu je on dao punu kesu zlatnika ali toga dana sa one stjene nije se više čuo mladićev glas, nije se čula ni njegova frula. Sledeći put kada je mladić došao u grad, beg ga je pitao zašto ne pjevaš.  Ne znam, kaže mladić, šta se dogodilo ali stalno sam počeo da razmišljam šta da radim sa onim zlatnicima koje si mi dao, gdje da ih uložim, kako sa njim da postupim, i od toga dana više ne mogu da pjevam, ni da sviram. Ta poučna priča ovdje se završava. Šta ona znači, braćo i sestre? Pogledajte nas! Pođimo od mene koji sam stariji od mnogih ovdje pa sve do najmlađih. Pogledajmo, svaki od nas, svoje srce danas! Dvaput danas, tako izričito smo čuli Božiju riječ, Božiju zapovijest, koja glasi radujte se i veselite se. Maločas smo čuli i prokimen pred Apostol, pjevajte, pjevajte Bogu svome, pjevajte. Hajde sada da se zapitamo, prvi ja a onda i svako od vas, koliko smo puta ovih dana pjevali, koliko smo puta pjevali bilo šta, koliko smo puta pjevali Bogu, koliko puta smo pojali psalme, da li naše srce pjeva, da li naš um pjeva, da li naša duša pjeva ili se samo brine – šta ćemo sa ono malo što u kesi imamo?! Ili se samo brinemo šta će sutra biti, hoćemo li biti zdravi, hoćemo li se obući u ovo ili ono odjelo, da li će nam na poslu ići ovako ili onako?! Nije, braćo i sestre, ova priča tako jednostavna. Ova priča nije samo složena, ona je i čudesna. Zamislite mladića koji odgovara, ispunio sam sve te zapovjesti od svoje mladosti a On mu kaže hoćeš li da budeš savršen, ostavi sve to i hajde za Mnom. Gospod mu kaže hajde sa Mnom i pjevaj i raduj se, uđi u Moju radost. A mladić umjesto da sav razdragan krene za Njim, on se rastuži, jer kaže, imaše mnoga imanja. Eto, braćo i sestre, zašto je to Jevanđelje čudesno. Hristos mu je otvorio vrata raja a on kaže čekaj, čekaj, imam nešto malo njiva i livada i nešto malo imanja. Tako i mi, svaki od nas, brinemo se svaki dan za mnogo. Ali zaboravljamo da nam je Gospod otvorio vrata raja, da nam je proputio put spasenja i da nas je pozvao da se radujemo u veselimo, pozvao nas je da pjevamo i da igramo u slavu Njegovu. Zato je,  braćo i sestre, ovo Jevanđelje toliko čudesno i zato bi trebalo da razmišljamo o njemu, ali pošto je ono tako složeno onda makar ne zaboravimo ovu drevnu priču o mladiću i begu, koja nije ništa drugo nego porod velikog svenarodnog duhovnog iskustva koje ima jevanđeoske osnove.  Bog vas blagoslovio i darovao da se radujete, amin!