Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije održao je besjedu na Sveto Jevanđelje po Luki u nedjelju, 18. februara 2024. godine u hramu Svetoga Jovana Vladimira u Minhenu:
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, evo, jedno čudesno Jevanđelje i jedna, naizgled, obična priča, kao što su sve jevanđeoske priče naizgled obične, a u sebi skrivaju najveće dubine i najveće istine. Najveće istine: o Bogu, o čovjeku, o Bogočovjeku, o odnosu Boga i čovjeka i spasenju koje Bog želi čovjeku, i koje čovjek može da zadobije. U današnjem Jevanđelju opisuje se kako je Gospod prolazio kroz jedan grad Jerihon. Grad poznat po svojoj dolini, Jerihonskoj dolini, koja je puna blagodatne klime i svakoga izobilja, to je ona dolina na koju je đavo pokazivao sa gore Hristu i rekao sve ovo daću tebi ako padneš i pokloniš mi se. Ali za današnju priču to nije toliko važno. Važno je da je kroz taj grad ulicama prolazio već slavan Učitelj, za Koga su svi čuli u zemlji i o Kome su svi govorili, jer je mnoge iscjeljivao, mnoge je hranio duhovno, i mnogima davao zdravlje i život. I kao što je uvijek bivalo, narod i Njegovi učenici tiskali su se oko Njega tim ulicama. Kao što često biva, ljudi koji su bogatiji u ovome svijetu nisu baš tako omiljeni kod naroda a pogotovo ako su starješine carinici, pa se zna ili sumnja da na lukav način dolaze do svoga bogatstva. Takav jedan maloga rasta nije mogao u tu gomilu da se uključi, jer je bio maloga rasta i nije htio da ga neko ne bi kritikovao zbog njegovog zvanja, nego je otrčao naprijed, znajući gdje će Hristos proći i popeo se na jednu smokvu. Gledano iz perspektive tadašnjih ljudi i perspektive zakona, taj čovjek je bio na marginama društva, bez obzira što je bio neobično bogat, i bio je omražen zato što je ako je u to doba htio biti carinik morao je na neki način biti posmatran kao izdajnik i služio je velikoj rimskoj imperiji više nego svome narodu. U svakom slučaju, jedan poluodbačeni carinik popeo se na smokvu ne bi li vidio Učitelja o Kome svi pričaju i time pokazao da on čezne za Bogom, da traži Boga, da hoće Boga. Da se iko drugi pitao osim Blagoga Hrista prošao bi pored te smokve, ne obrativši nikakvu pažnju na toga maloga, možda čak zlog i pokvarenog bogataša. Ali pošto je On Hristos, pošto je On Sav Milost, On radi nešto kontra od svih drugih i kaže mu Zakheju, siđi brzo dole, danas mi valja sa tobom večerati. Za narod je to bio šok, vidi Ga, hoće sa ovim grešnikom da večera, pa kada bi on bio učitelj, kada bi On bio tako dobar kao što se priča za Njega, On nikada ne bi ušao u kuću ovoga grešnika. Ali Hristos ne nastoji da bude popularan, ne nastoji da se dopadne, Hristos hoće da na svaku inicijativu, na svaku ljudsku želju da se spase, odgovori neizrecivom i izobiljnom milošću. Taj jedan mali Zakhej, da se penje na smokvu, da hoće samo da Ga vidi, i još uvijek je rezervisan, jer ko zna Ko je Taj ali kada se Milostivi Bog obrati njemu pred svim ljudima po cijenu da izgubi svu slavu i čast, i kaže mu hoću sa tobom danas da večeram. Zakhej Ga odvodi u svoj dom i pravi veliki gozbu i On večera sa njim i svi to gledaju sa strane i govore u sebi ili na glas kakav si Ti učitelj, sa kim ti objeduješ. A za to vrijeme u Zakhejevom srcu događa se čudo. Zamislite kakvo čudo, da jedan bogataš kaže, ničim izazvan Gospode, pola imanja svoga daću siromasima, i ako sam šta kome zakinuo vratiću četvorostruko. Toliko je milost Hristova pogodila njegovo srce. I Hristos se raduje i govori, danas dođe spasenje domu ovome, jer i ovo je sin Avraamov i Ja sam došao izgubljenim ovcama doma Izrailjeva. Braćo i sestre, šta vidimo iz ove čudesne priče? Vidimo da za Hrista niko nije izgubljen, niko nije izvan domašaja Njegovog oka i Njegove dobrote, niko ne može biti za Hrista na periferiji. Ako si mali ili veliki, znatan ili neznatan, bogat ili siromašan, ako si bilo kakav, ko god da si, muško ili žensko, iz kog god da si kraja ovoga svijeta i ako samo mali pokret napraviš prema Njemu, On će ti na to reći danas hoću sa tobom da večeram. Eto, braćo i sestre, kakva je i kolika milost Hristova. A mi? Mi smo danas ovdje na večeri sa Njim. On je došao jednom zauvijek da večera sa nama, sa nama koji se zovemo hrišćanima. I uvijek na ovoj Božanskoj službi, ništa drugo se ne događa nego On večera sa svima nama i hoće da večera sa svima nama, i hoće da nam pokaže svoje neizrecivo gostoljublje. I to ne gostoljublje u Svome domu, u Svojoj crkvi, ne gostoljublje u veleljepnoj građevini, nego gostoljublje u Svome srcu. To je ono što se danas događa, braćo i sestre, i svako od vas treba da zna da je On rekao Njemu hoću da večeram sa tobom. I mi u ovome trenutku večeramo sa Njim. To je ono što treba da znamo na ovoj Božanskoj službi i to je ono u šta nas ovo Jevanđelje uvodi, braćo i sestre, bez obzira kakvi smo, ko smo, šta smo, On hoće da večera sa nama samo ako mi malo pokažemo inicijative da hoćemo da večeramo sa Njim a vi ste, došavši u ovaj hram već pokazali tu inicijativu za gozbom spasenja. Amin, Bože, da tako bude.
