Draga braćo i sestre, i današnja nedjelja i današnje Jevanđelje koje smo čitali, opominju nas da se polako pripremamo za Veliki i Časni post koji se približava i da najveći praznik Hristovog Vaskrsenja proslavimo u radosti. Ovo je pripremna nedjelja za Časni post i nedjelja u kojoj se opet i iznova učimo dvjema zapovijestima Božijim, da smo upućeni da ljubimo Boga svim svojim bićem i da ljubimo bližnjega svoga kao samoga sebe. Kada god stojimo u hramu, draga braćo i sestre, mi pred Bogom stojimo. Upućeni smo da gledamo u Boga i treba da imamo svijet da stojimo pred Licem Njegovim, ali istovremeno dok stojimo pred Licem Božijim mi stojimo jedni pored drugih. Kao što se stojeći pred Bogom podsjećamo te prve zapovijesti da ljubimo Boga svim svojim bićem, svim umom, svim srcem i svom snagom svojom, istovremeno treba da se sjetimo kako je on sam rekao da ova druga zapovijest nije ništa manja od te prve da ljubimo bližnjega svoga kao samoga sebe. Zaista je čedesno kakav je naš Bog. Nije rekao da volimo njega i da se ne brinemo nego je rekao da ako ne volimo jedan drugoga onda lažemo da Njega volimo, i ako Njega volimo onda moramo da volimo jedan drugoga. Moramo da volimo onoga pored koga stojimo! Zato je ovo Jevanđelje opomena na nauku Hristovu, na Njegov Novi zavjet, zato je ovo Jevanđelje blaga vijest za nas ali i velika opomena koliko je taj drugi, bližnji važan. Toliko je važan da kroz njega možemo da dođemo blizu Boga i da zbog njega možemo da odemo opravdani ili neopravdani iz hrama. Ništa ovaj farisej nije slagao, istina je kako je davao desetak i da je postio i istina je da nije činio ništa od svega onoga što je nabrojao, nije bio zločinac, preljubočinac. Šta je upropastilo njegovu molitvu? Njegovu molitvu upropastilo je to što je prezreo drugoga, bližnjega koji je stajao pored njega u hramu. Ne samo da ga je prezreo nego i rekao Bogu hvali ti Bože što nisam kao ovaj carinik. A grešni carinik se nije usuđivao da podigne svoju glavu ka gore jer je bio grešan. On nijednom riječju nije ništa ružno rekao fariseju, niti pomislio bilo šta ružno. Zato Gospod kaže zaista vam kažem ovaj otide opravdan.
Draga braćo i sestre, dragi hrišćani, i mi sveštenici i vi stojimo pred Bogom ali na čudesan način Bog traži od nas da imamo osjećaj jedni za druge kao za same sebe. To nam može pomoći da se onda čisto i jasno molimo Njemu. Zato je pogotovo važno da shvatimo da ne možemo sami pred Boga. Hrišćanstvo je započelo jednim geslom jedan hrišćanin, nijedan hrišćanin. Tako su govorili prvi hrišćani imajući upravo takvu svijest. Tamo gdje su dvoje ili troje i Bog je sa njima, Bog je tamo gdje smo mi sabrani u ime Njegovo. Čega treba da se plašimo, draga braćo i sestre? Treba da se plašimo grijeha. Opasan je grijeh, on nas obara i ponižava, oslabljuje i raslabljuje, umanjuje naše moći. Mnogo više od toga treba da se plašimo ne-ljubavi jednih prema drugima. Kada se molimo Hristu, treba da znamo da nas On poziva na ljubav. Poziva nas ne prijedlogom nego zapoviješću. To je zapovijest, to je zadatak koji moramo da ispunimo. Ako ga ne ispunimo onda je sve uzalud. I u kući kada ste, draga braćo i sestre, nije lako svaki dan sa bližnjima, nije lako sa djecom, bratom, sestrom, ocem i majkom, djedom i bakom. Lako će biti ako shvatimo da moramo, ne da moramo da živimo, nego moramo da volimo. To je jedina zapovijest koju treba da ispunimo a sve druge zapovijesti su u funkciji ispunjenja zapovijesti o ljubavi. Sve druge zapovijesti treba da nam pomognu da ispunimo ovu zapovijest. Zato je farisej, koji je čini sve dobro a nije ispunio samo tu zapovijest, otišao neopravdan, a cariniku koji ništa nije dobro činio a imao je ljubavi biva sve oprošteno. Treba da se borimo za tu ljubav kao za cilj i smisao našega života. Amin, Bože daj!