Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije održao je besjedu na Sveto Jevanđelje u ponedjeljak, 11. septembra 2023. godine u filijalnom hramu Vaskrsenja Hristovog u Berlinu na Tempelhofu.
Besjeda Vladike Grigorija:
Draga braćo i sestre, i danas, kao i mnogo puta tokom godine, sjećamo se i slavimo Svetoga Jovana Krstitelja. Kada slavimo ovaj čudesan dan njegovog stradanja, dobro je da se podsjetimo ko su to Sveti mučenci. Interesantno je da je Preteča Gospoda Isusa Hrista bio Mučenik, interesantno da je i sam naš Gospod bio mučen stradavši na krstu, takođe, interesantno je da se svi Sveti mučenici drugim imenom zovu svjedocima, martiri. Oni su svjedoci smrti i vaskrsenja Hrista Boga našeg. Draga braćo i sestre, svaki čovjek hrišćanin je istovremeno i mučenik i sveštenik, ama baš svaki čovejk. Ako nas ne muče drugi ljudi, ako nas ponekad ostave na miru onda mi mučimo sami sebe. Ako nas ne muči ni drugi a ni mi sami sebe onda je tu, neprijatelj čovjeka od iskoni, đavo i on nas muči. Mučeništvo je uvijek raspeće i raspinjanje našeg bića. Ono što sam za svoga života u Crkvi naučio čitajući o mučenicima i mučeći se u životu, shvatio sam da je najvažnije i najuzvišenije ako čovjek može svoje mučeništvo da prihvati, ako može svoj krst uzeti i ponijeti ga, ako može podnijeti mučeništvo, bilo od koga i bilo kako ono da dolazi. Ako dolazi od drugih ljudi, ako je od naše svjesti, od naših grijehova, ako je od samoga đavola, mučeništvo treba izdržati. Zašto? Zato što se mi kroz mučeništvo čistimo, mi peremo svoje grijehe, bilo da ih peremo suzama ili kao što su ih prali Sveti mučenici sopstvenom krvlju. Zašto je važno da operemo svoje grijehe suzama, zašto je važno da prihvatimo mučeništvo, zašto je važno da prihvatimo da smo grešni? Zato što ćemo jedino tako moći da uđemo u svjetlost i u radost života i vaskrsenja Hristovog. I On je, zamislite, ne samo došao u ovaj svijet, pa propovijedao, pa rekao čudesne i divne stvari, pa iscjeljivao bolesne, podizao mrtve, ne samo to, nije samo tako učinio, nego je svaku Svoju riječ potvrdio mučeništvom na krstu i zapečatio Svojom krvlju. Zato je, braćo i sestre, naš život jedan hod, jedan prolazak, jedno idenje ka Golgoti i na Golgotu. Ali ono što je radost, ono što nas uči i današnji praznik jeste da se ne završava sve na Golgoti, ne završava se sve mučeništvom. Zamislite Iroda koji je imao moć da odsječe glavu jednom Proroku, jednom pravedniku, jednom svome dobrotvoru, i da je na tanjiru preda ženi. Kada je čuo da se pojavio neko i kada su ljudi govorili Ilija je ili neki od proroka koji nisu umrli, Iroda je rekao Jovan je. Zašto je rekao? Zato što je on kao rijetko ko znao da Jovan nije umro nego da je živ, iako mu je odsjekao glavu. To je još jedan dokaz, braćo i sestre, da je smrt uništena i to je uništena Hristovim vaskrsenjem ali je uništena za svakoga onoga koji se veže za Hrista. Zaista ako je neko živ, ako je neko toliko živo prisutan u Crkvi Božijoj onda je to Sveti Jovan Krstitelj i svi Sveti mučenici za njim. I vi, braćo i sestre, i ja, i bilo ko od nas kada je mučen, kako sopstvenom savješću tako i od drugih ljudi, ne treba da tuguje nego treba da prihvati to mučeništvo i treba da se raduje. Amin, Bože daj.