EPISKOP GRIGORIJE, NOVOSTI, ULM

Besjeda Episkopa Grigorija o nenametljivom Dobru i nametljivom zlu – Ulm

Njegovo Preosveštenstvo Episkop diseldorfski i njemački g. Grigorije načalstvovao je liturgijskim sabranjem u hramu Svetih besrebrenika Kozme i Damjana u Ulmu, 12. novembra 2023. godine.

Besjeda Episkopa Grigorija:

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Draga braćo i sestre, dragi oče Ljubomire, draga braćo saslužitelji, sveštenici, đakoni i vi koji lijepo pjevate, srećna nam slava. Sveto Jevanđelje, braćo i sestre, je za nas knjiga života, knjiga spasonosna, knjiga koja nam otkriva, onu najtajanstveniju tajnu – kakav je i ko je naš Bog. Današnje Jevanđelje, braćo i sestre, u svakom normalnom čovjeku izaziva dozu straha. Udaljeni smo od zemlje gadarinske i udaljeni smo od tog vremena u kome se živeli oni koji su bili obuzeti zlim i nečistim duhovima. Danas, možete sresti ljude koje muče duhovi nečisti, ljude koji su se na ovaj ili onaj način razboljeli, ljude čija psiha je umorna i čiji um nije pod kontrolom, ljude koji se pate po bolnicama, koji piju strašne ljekove, koji su jednom riječju bolesni ali sve to ne mora da znači da su oni zli, ne mora da znači da su ih zli demoni obuzeli i da im je teško. Takve ljude mi koji mislimo da smo zdravi najradije izbjegavamo. Malo ih se i plašimo sa određenim razlogom, jer su oni nepredvidivi. U ono vrijeme, to je bilo još strašnije. Nije bilo, kao danas, ljekova, ljekara, bolnica. Taj obuzeti zlim duhovima nije nosio nikakve haljine, nije spavao u domu, u kući, u kolibi, nego u grobovima. Demoni su ga tjerali da bježi u pustinju, bio je sav nesrećan ali ljudi su to gledali i nisu mogli ništa da učine. Kao što i mi danas često puta oko sebe gledamo nevolje naših bližnjih, naših srodnika i ne možemo da ih izliječimo… Jevanđelje nam kaže kako dolazi Gospod Spasitelj, Onaj Koji je veći od svega kroz Koga je sve stvoreno i Koji je Gospodar svega. Kada Ga vidješe ti demoni, oni povikaše šta hoćeš od nas Isuse Sine Davidov, jer ih bijaše mnogo. Hristos im zapovjedi da oslobode čovjeka koga su zaposjeli a oni ga zamoliše da ih pusti da uđu u krdo svinja koje je paslo pored jezera a svinje, obuzete duhovima nečistim, jurnuše u jezero  i potopiše se. Braćo i sestre, vjerujem u svaku riječ koja je napisana u Jevanđelju a ovo Jevanđelje je jedno od rijetkih koje me zaista plaše. Međutim, na kraju ovoga Jevanđelja događa se nešto veoma neobično. Ako malo dublje sagledamo nas ljude, primjetićemo da se to danas isto tako događa. Kada iscijeli tog bjesomučnog, tog bolesnika, nedugo zatim, sada iscijljeni, miran i blagosloven sjeđaše pored Isusa a sav narod iz te oblasti dođe da vidi, jer se već pročulo šta se dogodilo. Svi su znali tog bjesmučenika. Kada dođoše i vidješe kako sjedi pored Njegovih nogu miran i spokojan, a znali su kako je bio nespokojan i bezuman, oni, potpuno paradoksalno, zamoliše Gospoda da ide iz njihove zemlje, jer se mnogo uplašiše. Nakrato ćemo ovu priču ostaviti po strani. Braćo i sestre, sve vrijeme svoga života učio sam iz ovih knjiga, od staraca i od profesora, i u jednu stvar sam siguran a to je da sve što je zlo i sve što je đavolje veoma je vidljivo a sve što je dobro, što je anđelsko, što je sveto i čestito, manje je vidljivo i manje je nametljivo. Tome nas danas uči ovo Jevanđelje. Ljudi Hristu Svedržitelju, Koji može sve njih jednim dahom da uništi, kažu idi od nas, idi odavde, a on sjeda u lađu i odlazi. Hristos nije nametljiv, On nije rekao e, pošto sam Ja vama dokazao da sam Gospodar i nad zlim duhovima, morate da Me poštujete, morate da Me slavite, morate da Mi služite, morate da napravite veliko veselje tim povodom. Ne! On odlazi iz te zemlje. Pogledajte, braćo i sestre, istinu današnjega vremena! Ljudi se tuku, ubijaju. Skoro smo se tukli mi na prostorima bivše Jugoslavije, a sada se tuku ljudi na teritoriji Ukrajine i na teritoriji Bliskog istoka i svaki dan gledamo te vijesti, i svi vidimo zlo i svi vidimo đavola, i svi se plašimo i svi ćutimo i svi brinemo. Kada bi bilo nešto dobro, na primjer da su se ljudi negdje pomirili, da su se ljudi slagali, onda to ne bi bila vijest. Vijest je kada se braća potuku, vijest je kada muž tuče ženu, vijest je kada žena ostavi muža. Nije vijest ono što je dobro. To treba da naučimo u ovom svijetu živjeći. Zlo i đavo će uvijek biti vidljivi i nametljivi, dok dobro i Bog će uvijek biti nenametljivi. Jedan veliki duhovnik mi je jednom rekao: kada sam ga pitao kako da raspoznam otkud mi dolaze đavolje a otkud anđeoske misli i želje. Ako je nametljivo i ako ti stalno govori uradi to, uradi to, onda je đavo a ako ti kaže jednom i nenametljivo, bilo bi dobro da uradiš to i tako, to može biti od Boga, kaže iskusni duhovni otac. Braćo i sestre, činjenica je da su ovi ljudi gledali čovjeka kako se muči u toj zemlji gadarinskoj, vidjeli ga kako je iscijeljen i oni njemu kažu idi od nas. To je za mene jedna od onih najčudnijih pojava u Jevanđelju. To je, sa druge strane, ako imamo životno iskustvo, uvijek tako. Ako je neko dobar, ako čini dobro, ako spasava ljude najčešće ljudi neće za njega glasati. Ako je nametljiv, ako je bezobrazan, ako je drzak, ako je moćan, ako laže, ako krade, ako prijeti ljudi kažu šta da radimo, moramo, ovaj je opasan. Tako je u mnogim državama i sa mnogim ljudima. Ljudi se pokoravaju, i često klanjaju zlu, te zato ne mogu ni da mu se suprotstave i odupru. Za to nam je, braćo i sestre, potreban Onaj Koji je jači i veći od zla, za to nam je potreban Bog, za to nam je potreban Hristos, zato ste vi danas u crkvi, na radost svima nama a prvenstveno na radost Hristu, za Hrista kao cvijeće u lađi, koju nam je On napravio, koju On voli, koju nam je On ostavio. Njemu prilazimo na drugi način nego onome što je vidljivo i zlo u ovom svijetu. Prilazimo Mu i molimo Mu se, ne vidimo Ga ali osjećamo da je On tu. On se ne nameće, On nam daje Svoje Jevanđelje, On nam daje Svoju Liturgiju, ali nikome od onih koji danas nisu došli On neće reći zašto danas nisi došao u crkvu. Vas je dotakao Svojim blagim dodirom i vi ste danas došli… On je Dobar, On nije nametljiv i nije doveo legione anđela i rekao pokorite mi ovaj svijet. Nego je On došao i rekao Ja vas toliko volim da ću umrijeti za vas na krstu, a neću nikoga ubiti ni raspeti, ni kazniti, ni osuditi, čak, ni one koji Me pljuju, ni one koji Me šamaraju, takav je Taj Bog Koji je istjerao legion zlih demona iz ovoga čovjeka. Uvijek, braćo i sestre, kada vidimo nekoga nesrećnog čovjeka treba da zamislimo i pomislimo mogao sam ja biti ovaj. Dostojevski kaže da onaj koji misli da ne može da poludi, već se nalazi u velikoj opasnosti. Dakle, svaki onaj koji misli meni ono ne može da se dogodi, već je u velikoj opasnosti. Zato je važno da uvijek pribjegavamo Bogu. Na kraju da vam ispričam jednu priču koja je i mene potresla. Ne viđam vas često, te iz tog razloga duže besjedim. Jedan mladić je bio krupije u kockarnici, bio je bezbožnik a kasnije završio teologiju. U kockarnici je gledao jednog čovjeka koji je izgubio bogatstvo na ruletu i imao je samo još jednom pravo da baci kocku. Taj nesrećni čovjek kaže predajem dušu svoju đavolu, samo da povratim sav svoj novac koji sam izgubio. Triput zaredom kocka je padala na broj koji je njemu donosio dobit i tako je sav novac povratio. Mladić, koji je stajao sa druge strane kaže da je sa jezom gledao prisustvo i moć đavola. Toliko se uplašio, nije mogao da spava. Onda je došao ne jednu misao i rekao ako postoji ovako vidljivo zlo onda postoji i dobro, onda postoji Bog i tako je krenuo u crkvu… taj mladić je pametan. Ljudi iz događaja kojeg opisuje Jevanđelje su imali istu takvu situaciju, imali su priliku, sve vrijeme svoga života gledali su zlo i mučenje jednoga čovjeka i kada su vidjeli iscjljenje uplašili su se. Ali Blagi Bog ih ne ostavlja. Kako ih ne ostavlja? Ne ostavlja ih na jedan Božanski i mudar način. Iscjeljeni kaže hoću da idem sa Tobom, Ti Si moja sigurnost ali Gospod kaže blagoslov je da ostaneš tu i da njima budeš na pouku i svjedočanstvo o Božanskoj ljubavi, o Božanskoj dobroti. Eto, braćo i sestre, šta nam današnje Jevanđelje govori. Daj, Bože, da uvijek tako razmišljamo, daj, Bože, da ne zaboravimo na dobrotu, na milost, i na moć Božije milosti i da se nikada ne uplašimo na ono što nam nameće đavo, što nam nameće zlo. Bog vas blagoslovio i da Bog dâ da se danas radujemo na ovoj Božanskoj službi. Amin.